Još nije ni na pola drugog mandata, a već bismo s prilično visokom sigurnošću mogli predvidjeti da će Donald Trump u budućnosti biti upisan u povijest kao uvjerljivo najgori američki predsjednik ikada. Ironično, on koji se toliko trudi i toliko bi htio da mu ime bude zlatnim slovima upisano u povijest - postići će suprotno.
Od povratka u Bijelu kuću početkom 2025. sustavno udaljuje Sjedinjene Američke Države od načela klasičnog liberalizma: slobodne trgovine, ograničene vlade, vladavine prava i međunarodnog poretka temeljenog na pravilima i savezima. Umjesto toga, njegova politika donosi protekcionizam, državni intervencionizam u gospodarstvo, osobnu autoritarnu vladavinu i unilateralne poteze koji štete američkim građanima, savezničkim odnosima i globalnoj stabilnosti. Ovdje ću pokušati nabrojati samo neke - one najbitnije - pogreške koje je dosad napravio.
Carine: udar na slobodnu trgovinu i američke potrošače
Trump je u drugom mandatu podigao prosječnu efektivnu carinsku stopu na uvoz s oko 2,5 % na vrhunce od preko 10–27 % u različitim razdobljima 2025. i 2026. Uvedene su globalne carine od 10 %, sektorske na čelik, aluminij, automobile i druge proizvode, te recipročne carine na desetke zemalja.
Vrhovni sud je u veljači 2026. proglasio dio tih mjera neustavnim (slučaj Learning Resources v. Trump), što je dovelo do povrata milijardi dolara poduzećima, no administracija je brzo našla nove pravne osnove za nastavak politike. Rezultat: američki kućanstva plaćaju dodatnih 700–1000 dolara godišnje zbog viših cijena uvozne robe. Carine su klasičan primjer protekcionizma koji šteti samim Amerikancima – podižu troškove života, izazivaju odmazdu od partnera i narušavaju komparativne prednosti. Umjesto da SAD bude sidro slobodnog svijeta, Trump je pretvorio carine u oružje koje udaljuje Washington od liberalnog trgovinskog poretka.
Time ne čini štetu samo SAD-u. Budući da su Sjedinjene Države svjetski gospodarski predvodnik, na taj način tjera i druge zemlje da posegnu za sličnim metodama. Kao trend-setter, SAD postaje predvodnik globalnog protekcionizma koji bi mogao imati katastrofalne posljedice na bogatstvo naroda diljem svijeta, a ponajviše u onim gospodarstvima koja su siromašnija i koja su u razvoju.
Državna kontrola nad AI-jem i pritisak na cijene
Sličan intervencionizam vidi se u tehnologiji. Trumpova administracija uvodi mehanizme odobravanja za izvoz i korištenje najnaprednijih AI modela američkih kompanija (OpenAI, Anthropic i druge). Vlada odlučuje tko smije koristiti najsnažnije tehnologije, stvarajući de facto licencni režim i svojevrsni kartel između države i odabranih velikih igrača.
Umjesto slobodnog tržišta inovacija i konkurencije, radi se o državnoj kontroli koja ograničava širenje tehnologije i stvara ovisnost kompanija o političkoj naklonosti.
Paralelno, Trump je pritisnuo farmaceutske kompanije da snize cijene lijekova na razinu "most-favored-nation" – najnižih cijena u razvijenim zemljama – uz prijetnje "svim alatima" ako ne poslušaju. Slični pritisci na trgovce i proizvođače da "ne dižu cijene" ponavljaju se kao obrazac: umjesto deregulacije i konkurencije koje bi prirodno snižavale cijene, radi se o političkom ucjenjivanju privatnog sektora. To je suprotno liberalnom načelu da cijene određuje tržište, a ne predsjednik ili birokracija.
Osobni stil i erozija institucija
Trumpovo ponašanje nije samo stil – to je sustavni odmak od vladavine prava prema osobnoj, transakcijskoj vlasti. Svjež primjer je intervencija na Svjetskom prvenstvu 2026. Nakon kontroverznog crvenog kartona američkom napadaču Folarinu Balogunu, Trump je osobno nazvao predsjednika FIFA-e Giannija Infantina i zatražio reviziju odluke. FIFA je neobično ukinula suspenziju – prvi put od 1962. – izazvavši bijes belgijske reprezentacije, UEFA-e i drugih. Trump je to javno potvrdio, tvrdeći da je riječ o "velikoj nepravdi".
Ovo nije izolirani incident. To je način na koji Trump "posluje": osobni pritisak, pozivanje poznanika, zaobilaženje pravila i institucija ako to donosi prednost "njegovoj strani". Takav pristup erodira povjerenje u pravni poredak, potiče korupciju i pretvara međunarodne odnose u osobne račune.
Venezuela i Kuba: od intervencije do kolonijalizma
Intervencija u Venezueli u siječnju 2026. (operacija "Absolute Resolve") uklonila je Nicolása Madura i njegovu suprugu, koji su dovedeni u SAD na suđenje za narkoterorizam. U načelu, uklanjanje autoritarnog režima koji je uništio vlastitu zemlju može biti opravdano. No Trumpova administracija nije podržala najpopularniju oporbenu političarku Maríu Corinu Machado i demokratsku tranziciju. Umjesto toga, Trump je najavio da će SAD "voditi" Venezuelu, a na vlasti je ostala privremena vlada bliska starom režimu.
Riječ je o pretvaranju intervencije u kontrolu nad resursima – klasičan primjer kolonijalnog pristupa, a ne promocije slobode.
Isti obrazac ponavlja se s Kubom. Trump je više puta izjavio da je Kuba "sljedeća", najavio energetski embargo, prijetnje carinama i mogućnost "prijateljskog preuzimanja". Pentagon priprema planove za eventualnu intervenciju, a retorika je gotovo identična onoj prije Venezuele. Umjesto podrške slobodnom tržištu i demokratizaciji, radi se o uspostavi američke dominacije.
Iran: eskalacija bez rješenja
Iran je prijetnja – nuklearni program, proxyji poput Hezbolaha i napadi na slobodne zemlje. No Trumpov rat (zajednički s Izraelom od veljače 2026.) doveo je do šire eskalacije: udari na Iran, iranski odgovori na Izrael i zaljevske zemlje, eskalacija u Libanonu. Ubijen je vrhovni vođa, no nuklearni program samo je odgođen za mjesecima, a regija je u većem kaosu.
Pokušaji prekida vatre ruše se, blokada Hormuza traje, a kraj sukoba još uvijek nije jasan. Rat nije donio trajnu sigurnost ni Izraelu ni ostatku slobodnog svijeta - samo je produbio nestabilnost.
Posljedice: jačanje ljevice i slabljenje NATO-a
Unutarnje politike i kaotična vanjska politika dovele su do porasta popularnosti socijalista i lijevih populista u SAD-u kao reakcije na protekcionizam, državni intervencionizam i osobnu vlast. Istovremeno, Trump je doveo NATO na rub krize: pritisci na saveznike oko trošenja na obranu, prijetnje povlačenjem ili nepoštivanjem članka 5, carine na europske partnere i kriza oko Grenlanda (interes za aneksiju teritorija NATO saveznice Danske).
Savez je podijeljen, odvraćajući učinak oslabljen, a to odgovara samo Rusiji i Kini koje teže multipolarnom svijetu bez jakog liberalnog poretka.
Trump nije "samo" kontroverzan predsjednik. On je sustavna prijetnja liberalnim načelima na kojima počiva američka moć i zapadni poredak: slobodna trgovina, ograničena vlada, vladavina prava i savezništva utemeljena na povjerenju, a ne na osobnim dogovorima. Njegova politika šteti Amerikancima ekonomski, erodira institucije, pretvara saveznike u protivnike i stvara nestabilnost u svijetu.
To nije obrana slobode – to je sramota za SAD i katastrofa za liberalni poredak u cjelini. Sama pomisao da ima još dvije i pol godine na vlasti, u kojima može učiniti još i gore stvari, prilično je zabrinjavajuća. SAD će to preživjeti, iako će oporavak dugo trajati. Ali neki drugi dijelovi svijeta možda i neće imati tu sreću.
