Koja je razlika između hodača za život i koronaša?

Hodači za život i koronaši - na prvi pogled dvije suprotstavljene skupine, međusobno se čak i mrze, ali mogli bi se svi iznenaditi nakon ovog teksta jer će shvatiti da imaju više toga zajedničkog nego što misle - i nego što bi htjeli.

Hodači za život - ljudi koji traže od države da zakonom zabrani pobačaj, odnosno da ga tretira kao ubojstvo; da ženama koje počine pobačaj bude suđeno kao ubojicama. Pokreće ih uglavnom religija i jako su emotivno vezani za tuđe jajne stanice. Koriste djecu kao motiv za svoje totalitarne težnje i namjere. Vole se petljati u tuđe živote i smatraju da je dužnost svake žene iznijeti trudnoću do kraja.

Koronaši - ljudi koji koriste koronavirus za ostvarenje svojih mokrih snova o totalitarnom režimu, policijskoj državi i hrpi zabrana i regulacija za ljude koji im se ne sviđaju. Vole kada njihovom susjedu bude zabranjen rad. Sanjaju segregaciju i da će biti dio povlaštene kaste, a njihovi neistomišljenici poslani na preodgoj u neki konc log...pardon, kamp za preodgoj. Vole moćnu državu, oružje i silu.

Štitimo najslabije!

I koronaši i hodači za život navodno jako cijene život i bore se "za one najslabije". Tako to barem izgleda u njihovim očima. Hodači kažu da su za "prava nerođene djece" (tako nazivaju slučajno oplođene jajne stanice), a koronaši za "zaštitu starijih i bolesnih".

U stvarnosti, i jedni i drugi svojim aktivnostima čine štetu onima najslabijima - hodači su zaslužni za psihološke traume žena koje su abortirale, a oni su im nabili grižnju savjesti. Koronaši čine ogromnu štetu djeci, mladima, pa čak i onima starijima koji zbog njihovih mjera nisu dobili adekvatnu zdravstvenu zaštitu.

Život iznad slobode

Vikat će da je život puno važniji od slobode. Za slobodu ima vremena. Žena koja pobaci, prema hodačima, to je učinila "zbog vlastitog komfora" umjesto da preuzme odgovornost. Koronaši će reći da je vaša sloboda opasna za druge ljude. Ako želite živjeti slobodno, znači da ste sebični. I opet - neodgovorni.

Vjera u državu

I jedni i drugi moraju imati jako veliku vjeru u moć države. Koronaši vjeruju da država može zaustaviti ili smanjiti širenje virusa ako jednostavno ljudima zabrani rad ili nametne obavezu prekrivanja lica krpom, a hodači za život vjeruju da pobačaja neće biti ako ga država zakonom zabrani.

Obje pretpostavke su, u najboljem slučaju, znanstvena fantastika. Država nema moć upravljanja virusom, pogotovo takvim voodoo metodama, kao što nema ni moć da prisili žene da rađaju ako one to ne žele.

Moralna ucjena

Koronaši, da bi nametnuli svoje vjerske dogme nevjernicima, koriste moralne ucjene. Na primjer: "Maske spašavaju živote" (iako ne postoji nijedan konkretan primjer kad je netko spašen jer je nosio masku ili kad je netko umro zato što nije nosio masku) - "ako ne nosite maske, ubijate tuđe bake". Dakle, ako se ne pokorite našim vjerskim dogmama, vi ste ubojice. Nitko ne želi biti ubojica. Dakle, pokorit ćete se njihovoj moralnoj superiornosti.

Hodači za život kažu: "abortus je ubojstvo, žena ubija svoje dijete" (iako to zapravo nije dijete i nije nikakvo ubojstvo) - "znači, ako počiniš abortus, ti si ubojica svoga djeteta". Takva moralna ucjena će malo koga ostaviti ravnodušnim. Nitko ne želi ubiti svoje dijete.

Prvaci u licemjerju

Najpoznatiji koronaši dobro su poznati i po tome da javno krše mjere, često i sami objavljuju svoje fotografije na kojima je jasno da ih krše. Ali svejedno, zauzimaju svoju moralno visinsku poziciju da bi pametovali drugima i napadali druge zbog kršenja mjera. Jer oni misle da su moralna vertikala samim time što ZAGOVARAJU stroge mjere. To je dovoljno da budu "plemstvo" koje će izdavati proglase glupim kmetovima.

Hodači za život uglavnom su isti oni koji su 2013. na referendumu glasali za ustavnu diskriminaciju gej parova. Tada im nikakve priče o jednakosti i ljudskim pravima nisu bile bitne. Sada su mahom ti isti ljudi suočeni s prijetnjom da će biti diskriminirani ako se ne cijepe. Odjednom su im puna usta ljudskih prava, a ideja o diskriminaciji im se ne sviđa. Pazite, oni ne bi voljeli biti diskriminirani, a glasali su za diskriminaciju drugih.

Sve u svemu, ja ne vidim neku bitnu razliku u principima između te dvije, prilično totalitarne i opasne, skupine. Obje su toksične za društvo i željne državne represije. Obje se predstavljaju kao "zaštitnici", a ispod loše maske kriju se - tlačitelji. Međusobno se možda ne vole, ali koriste iste metode manipulacije. Liberali trebaju jasno i odlučno reći NE - i jednima i drugima.