Vozni red ne vrijedi ništa kada vlakovi gotovo redovito kasne. Misle li kako je nama, njihovim korisnicima, koji plaćamo kartu? Igraju se našim živcima i životima.

Svi vi koji radite u mjestima u kojima živite, ne znate koliko ste sretni. Ali dnevne migracije potaknute poslom nisu ništa nenormalno u normalnom svijetu. Ljudi putuju vlakovima, busevima, automobilima. Međutim, kad ovisiš o HŽ Putničkom prijevozu, onda ti se zgadi i život i posao i vlak i sve. Već 20 dana u nizu vlak kojim idem ujutro na posao kasni na odredište, Glavni kolodvor Zagreb. Pitam službeno osoblje zašto vlakovi stalno kasne, oni šeretski odgovaraju: "Tako vam je to kod nas".

Dakle, meni moja kompanija plaća prijevoz kako bih svaki dan kasnio na posao. Srećom, imam "mogućnost" ustati par sati ranije i ići na raniji vlak da bih stigao na posao.

Put koji inače traje 50-ak minuta, u zadnje vrijeme se otegne i na sat i pol, danas na 2 sata. Što je previše, previše je. Najviše boli činjenica što za ovakav kriminalan odnos Hrvatskih željeznica nitko ne odgovara, nitko nikome ne polaže račune, ali svi redovno moramo kupiti karte, što mjesečne, što dnevne. Preskupo plaćene.

Po mome mišljenju, Hrvatske željeznice treba jednostavno ukinuti, kompozicije i tračnice prodati u staro željezo i službeno objaviti da Hrvatska više nema željeznicu. Jer realno, ona ne postoji. Ovo nije željeznica, ovo je horor film.

Postoje samo predimenzionirani direktorčići i članovi uprave koji se, gle čuda, na svoj posao ne voze istom tom željeznicom, već bijesnim vozilima plaćenim novcem iz proračuna (čitajte: našim novcima) za rupe i ogromne gubitke svake godine.

Igraju se sa svima nama koji svakodnevno prolazimo torturu. Naravno, nema nikoga da nas zaštiti ili obešteti. Jer gdje počinje HŽ Putnički prijevoz, prestaje odgovornost.