Kad će ljevičari shvatiti čemu služi javna kuća na Prisavlju?

Shrvan kratkotrajnom virozom nedavno sam se prisilio tri dana zaredom pogledati dnevnik na režimskoj dalekovidnici za koju mi je već jako dugo prilično jasno da ne služi ničemu osim držanju "lojtre" kepecima koji sjede u izvršnoj vlasti. Oko ukidanja javne televizije svojedobno su liberali vodili rat s ljevicom pokušavajući im objasniti da je javni samo onaj dio o financiranju, no ne i interesi koji redovito služe samo vladajućoj strukturi.

U tri dana mojeg hrabrog gledanja televizije najvažnija riječ u eteru bila je EU fondovi. Devedeset posto nekih trulih otvaranja koja nisu kapitalni projekti kako oni misle bilo je financirano mrvicama iz Europske unije što vješto skupljamo lažući sebe da smo neki eksperti za privlačenje novca. Tako se trećerazredni činovnici na dalekovidnici prikazuju kao mecene i izbavitelji unatoč činjenici da lovica što nam izvana ulazi u zemlju, a ukradena je od nekih drugih poreznih obveznika, nije dovoljna da zaustavi odljev radno sposobnih ljudi i inteligencije koje imamo sve manje.

Ljevica je kao argument uporno koristila kulturno naslijeđe televizijskog programa čije je emitiranje danas svedeno na minimum jer su novinari postavljeni na mjesta za klasičnu obranu režima. Tako se njihov argument upravo njima obio najžešće u glavu jer je sve svedeno na propagandu, a HDZ-ovci su tu ipak daleko jači pa su njihov kadar ekspresno pomeli iz vodećih pozicija. Mislim da od nas liberala nitko ne bi bio protiv arhivskog kanala s ciljem očuvanja kvalitetne građe i materijala, no nekakvo ozbiljno stvaranje programa naprosto nije izvedivo jer ono ne može biti profesionalno i transparentno ako je potpomognuto politikom koja je trenutno žalosna, a i medijski sadržaj već je odavna preseljen na neke druge kanale.

Unatoč tome, neovisna produkcija s minimalnim resursima danas radi čuda i dokaz je da se ipak može, pa tako u novije vrijeme možete pogledati neke podcaste u kojima ćete teško vidjeti nasilnog i nekulturnog Vilima Ribića. Šoldi koji kaplju na nacionalnoj televiziji nisu zanemarivi i moglo bi ih se smislenije potrošiti, no nije ni u šoldima sve kako kaže stih. Najviše od svega bode u oči iskakanje iz paštete političara čija je jedina vještina bila plivanje kroz partijski gnoj da bi se jednog dana mogli mutavo kreveljiti s novina i televizije.

Uporno se trude i prilično su vješti kad "svoje" projekte prikazuju krucijalnim za postojanje ljudskog roda, a meni je to prilično otužno jer znam da su mi još dva inženjera iz susjedstva napustila kvart. Naprosto ne mogu zamisliti nas ostale što mudro i smisleno raspolažemo tvrtkinim novcem kako svaki dan zovemo šefa i hvalimo se uspjehom za koji smo plaćeni. Naravno, ako kao ovi klauni radiš bez ikakve evaluacije i straha da ćeš biti odstranjen u slučaju neuspjeha, normalno da ćeš se "kurčevito" oglašavati sa svih mogućih kanala i pritom dobiti prođu kod ljudi koji još uvijek vjeruju plastičnoj kutiji.

Iako je to normalnoj osobi manje-više jasno, moram se obrecnuti na ovaj segment u društvu jer vidim da se mediji potpomognuti državnom lovicom doslovno natječu u stvaranju lažnih heroja. Političari, ako želite biti upamćeni u povijesti prepustite svoje mjesto stručnjacima ili si bar srežite prevelike benefite jer ne proizvodite ništa. Ovo što vi trenutno radite u narodu se popularno naziva "mlaćenje tuđim k... po koprivama" i običan je posao kao i naš, ali se mi ne hvalimo dovoljno, a možda bismo trebali jer vas hranimo. Također, red je da pohvalim kvalitetne djelatnike televizije i radija koji još uvijek prkose režimskim strujama unatoč tome da su im resursi oskudni, a kolege sve malobrojnije.