"U Africi je 500 milijuna ekstremno siromašnih koji žive s manje od jednog dolara na dan", započinje Ivan Pernar, saborski zastupnik Živog zida svoj Facebook status kojim se obrušio na "leftarde" koji bi, po njemu, otvorili europske granice za sve stanovnike Afrike.

"Pođimo od pretpostavke koju zagovaraju leftardi, rješenje za problem tih ljudi nije u tome da se afričkim zemljama oproste dugovi, da se prekine njihova ekonomska eksploatacija i da im se pruži tehnološka pomoć za razvoj, nego?

Da se otvore granice Europe i da se svi koji žele ući puste unutra. Ovog trena npr. 6 milijuna Afrikanaca čeka priliku u Sjevernoj Africi za prelazak Mediterana", napisao je Pernar.

Pernar je tipični populist koji puca na najniže strasti svoje publike, a to je strah od navale velikog broja siromašnih Afrikanaca u Europu. Leftard je posprdni naziv za neukog ljevičara, ali Pernar pokazuje da ne razumije ni politiku ni povijest ni ekonomiju jer otvorene granice nisu ljevičarski stav s obzirom da su sve socijalističke zemlje u povijesti imale izrazito zatvorene granice.

Na stranu sad njegovo prikupljanje jeftinih političkih poena, meni je u oko upala druga stvar.

Dok proziva "leftarde", Pernar za siromaštvo u Africi okrivljuje "eksploataciju" koja bi se po njemu očito trebala ukinuti. Ta "eksploatacija" je, inače, konstrukcija koju upotrebljavaju isključivo neuki leftardi s obzirom da oni svaki rad u realnom sektoru smatraju eksploatacijom. Pogotovo ako je investitor iz neke druge zemlje! Onda ostvaruje "ekstraprofit" na jadnim radnicima koji su, eto, prisiljeni raditi za njega za siću. To je tipični socijalistički mit.

Upravo su zapadne korporacije koje ulažu u industrijske pogone u zemljama trećeg svijeta najbolji način da se ukine siromaštvo. Zahvaljujući tim korporacijama ekstremno siromaštvo je desetkovano u većem dijelu svijeta. Istina, siromaštvo najsporije opada u središnjoj Africi, a razlog tomu je opiranje vladara u tim zemljama stranim ulagačima te visoka razina korupcije.


Izvor: OurWorldInData (klikni na sliku za uvećani pregled)

Što bi se dogodilo da se posluša Pernarov savjet i zabrani ulaganje stranih korporacija u Afriku (odnosno, ono što on naziva eksploatacijom)? Onda biste tek dobili rast ekstremnog siromaštva, što bi dovelo do masovnog prelaska stotina milijuna gladnih ljudi preko Mediterana. U tom slučaju ih ne bi zaustavile nikakve granice. Dakle, Pernarovo rješenje svakom problemu je povećati ga još više i napraviti od njega katastrofu.