Prije dvije godine jedna istaknuta članica Konzervativne stranke u Kanadi, porijeklom Hrvatica, isključena je iz stranke zbog javnih komentara u kojima je pozivala na zabranu pobačaja. Dakle, pričamo o Konzervativnoj stranci u Kanadi, njihovom desnom centru. Ni u Kanadi, ni u skandinavskim zemljama, ni u Njemačkoj, legalnost pobačaja nije politička tema, a pogotovo nije pred izbore. Političar koji takvo što stavi pod upitnik vrlo vjerojatno će se pozdraviti sa svojom karijerom.

Postoje, međutim, zemlje u kojima je legalnost pobačaja još uvijek vruća tema koja se izvlači pred svake izbore. Nije Hrvatska jedina takva, slično je i u SAD-u gdje konzervativnije savezne države čine sve da uvedu zabranu pobačaja iako je to u suprotnosti s presudama Vrhovnog suda. U Hrvatskoj je postalo normalno da desničari pozivaju na zabranu ili barem na fini način, poput visokopozicioniranog HDZ-ovca Gordana Jandrokovića, pobačaj nazivaju ubojstvom i tako pokušavaju nametnuti krivnju i grižnju savjesti ženama koje se odluče to učiniti. To čak više i nije suptilno, oni se sprdaju ženama, poručujući im: "Mi vas nećemo zbog toga slati u zatvor, ali morate znati da ste ubojice djece."

To je, naravno, posve suludi narativ koji se ne bi smio dozvoliti, pogotovo u najjačim političkim strankama. Pobačaj nije ubojstvo djeteta jer neželjeni embrij nije dijete.

Je li moralno opravdan? To je filozofsko, a ne političko ili medicinsko pitanje. Filozofsko je pitanje što je osoba, kad nečija "osobnost" postaje i oko toga se sigurno nećemo svi složiti jer je riječ o subjektivnom sudu koji ne ovisi o medicinskim činjenicama. Medicina nam može odgovoriti u kojem trenutku započinje ljudski život, ali ne i je li embrij jednako vrijedan kao rođeno dijete.

Prekid tuđeg života je svakako kršenje temeljnih ljudskih prava, ali da bi država zaštitila život embrija od začeća morala bi ukinuti ženama pravo na upravljanje vlastitim tijelom. To je sloboda. Ona je temeljno ljudsko pravo jednako vrijedno kao i život. Dakle, po pitanju pobačaja država će prekršiti nečije temeljno pravo bez obzira što učinila ili ne učinila. Društvo mora odrediti samo tko ima prednost - žena ili embrij.

U većini zapadnih država društvo je došlo do konsenzusa po tom pitanju davnih dana, a taj je konsenzus da žena ima prednost ispred embrija. Njeno pravo na slobodu upravljanja vlastitim tijelom neće se dirati, a to znači da je njoj povjerena i sloboda odlučivanja o daljnjem razvoju i životu embrija koji se nalazi u njenom tijelu. To vam je sva filozofija.

U Hrvatskoj ima dosta ljudi koji ne mogu prihvatiti da su prava žene vrjednija od prava embrija i rado bi prisiljavali žene da rađaju. Djelomično je riječ o vjerskim fanaticima i njima nema pomoći. Za njih ne vrijedi nikakav argument razuma, činjenica i logike. Drugi dio čine oni koji ne vjeruju u slobodu kao temeljno i univerzalno ljudsko pravo. Među njima su većinom muškarci koji bi se sigurno riješili bilo kojeg neželjenog organizma koji se nađe u njihovom tijelu, ali ne mogu smisliti da žene imaju isto pravo. Za njih je embrij puno bitniji i vrjedniji od žene. Oni će tvrditi da cijene i vole žene, ali žene ne smiju imati slobodu "da rade što hoće". Mislim da je jasno otkud to dolazi.

Zato je kod nas to još uvijek tema, a uopće ne bi trebalo biti. Pogotovo ne bi trebalo biti politička tema jer najopasnije je kad traže od države da se upliće u nečiju intimu, ali i kada u javnim medijima pokušavaju nabiti grižnju savjesti ženama o čijim životima i okolnostima ne znaju ništa. To je prilično opasna i zla aktivnost.

Međutim, postoje političke stranke na ljevici i na desnici koje osim kulturološkog rata nemaju što ponuditi i ovakva su pitanja jedina gdje mogu prikupljati političke bodove. Hrvatska je još uvijek mlada demokracija, tek 30 godina. Kada biračko tijelo odraste i nauči odvajati politički bitno od politički nebitnog, onda će takve kandidate automatski odbaciti po defaultu pa će, kao u skandinavskim zemljama ili Kanadi, biti iznimno nepopularno da neki političar uopće pokuša to potezati u javnosti.