Ne pišem ovo da bih promovirao nezakonite radnje, baš suprotno. Nemojte se baviti prostitucijom jer je zakonom zabranjeno i država će vas gadno kazniti! OK?

Međutim, o lošim i štetnim zakonima trebamo raspravljati.

Iz naslova članka objavljenog na portalu Express.hr "ZG prostitucija: Za dan s tajkunima zaradim 1000 eura!" moglo bi se pogrešno zaključiti kako žene koje se bave prostitucijom lako zarađuju velike novčane svote. Međutim, u samom članku gdje neke zagrebačke prostitutke otkrivaju pojedinosti svoga ilegalnog biznisa, jasno je da to nije baš tako.

"Muškarac srednjih godina bahato je ušetao u sobu. Svukao se i legao na stol. Bio je ponosan na svoju muškost, koja je stršala ispod bijelog frotirnog ručnika. Bilo mi je zlo od pogleda na njegov trbuh i salo koje se razlilo po stolu. Htio je da ga zadovoljavam rukom i zovem tatica. Pitala sam se što bi mama rekla da zna što ovaj striček očekuje od mene. Pravila sam se da ne vidim s kojom namjerom je došao, a on je na svoj trbuh stavio 100 eura. Šutjela sam... Dodao je još sto i čekao... Na kraju je na njemu bilo 500 eura, a ja sam šutjela. Naljutio se i rekao mi: ‘Šta je, mala, oćeš iljadu, a?’ Odustao je..."

Baš poput bilo kojeg drugog posla, ni ovaj nije lak. I taj se posao mora voljeti i ne može ga raditi svatko. To je stvar osobnih izbora i afiniteta. Baš poput drugih poslova, ni u ovome ne može svatko isto zaraditi. Sve su to karakteristike bilo kojeg posla u privatnom sektoru. Ja cijenim svakoga tko je u stanju pošteno zaraditi za život i svoju obitelj. Prostitutka nikoga ne ugrožava, nikoga ne prisiljava da koristi njene usluge niti je ona prisiljena to raditi.

Međutim, u prostituciji postoji jedan veliki problem za osobe koje od toga žive, a taj je problem stvorila država. Prostitutka nema nikakvu pravnu sigurnost kod obavljanja svoga posla jer je zakonom zabranjen. Mora se osloniti na makroa i vjerovati mu, a to makroi često iskorištavaju pa ucjenjuju prostitutke ili im uzimaju veći dio zarade. Ona ga ne može tužiti zbog toga jer bi svaka prijava državnim organima značila njeno kažnjavanje.

Da prostitucija nije zakonom zabranjena, mnoge bi prostitutke (one poduzetnije) mogle komotno raditi bez makroa. Same bi sebi mogle pronalaziti klijente i ugovarati s njima poslove baš poput bilo kojeg drugog posla. U slučaju da je neki klijent prevari, mogla bi tražiti zadovoljštinu putem suda. Ne bi imala nikakvog problema da prijavi prevaru ili nasilje koje bi eventualno doživjela, a država bi u tom slučaju kaznila nasilnike i prevarante, a ne žrtvu.

Bez obzira što mislili osobno o tom poslu, legalizacija prostitucije je stvar ljudskih prava. Svatko od nas je gospodar svoga tijela i treba imati pravo upravljati njime kako želi, a to znači ako netko želi prodavati seksualne usluge i ima onih koji ih žele kupiti - to je njihova stvar i država se tu ne bi smjela miješati. Zabrana prostitucije, baš poput zabrane droga, znači da država polaže ekskluzivno pravo upravljanja našim tijelom.

Jedina zakonska regulativa prostitucije trebala bi biti ona koja ograničava pružanje seksualnih usluga samo na punoljetne osobe i to je to!