Tirana ovaj tjedan izgleda kao grad pod opsadom. Ministarstva su oštećena, ulicama se širi suzavac, a parlament je otkazao sjednicu.
Iz daljine se to može pročitati kao još jedna balkanska epizoda studentskog bijesa. Ta bi interpretacija bila pogrešna. Ono što se događa u Albaniji izravno pogađa pitanje koje klasični liberali često zanemaruju jer je neugodno: što se dogodi kada država "privatizaciju" i "strane investicije" koristi kao paravan za dodjelu povlastica?
Što se dogodilo?
Studenti su se u ponedjeljak okupili ispred Ministarstva obrazovanja. Policija je uhitila 23 osobe nakon sukoba, a Udruga novinara Albanije prijavila je da je policija ozlijedila jednog novinara i spriječila jednu ekipu da izvještava.
Studentski su zahtjevi konkretni: uvjeti na sveučilištima, školarine, financijska potpora i izgledi za zaposlenje nakon studija.
U srijedu je stanje eskaliralo. Neredi su u Tirani trajali više od osam sati. Napadnute su vladine zgrade, banke i privatne tvrtke, razbijeni izlozi i oštećene najmanje četiri zgrade ministarstava.
Prosvjednici su preko noći zapalili zgradu Ministarstva obrazovanja. Ministar unutarnjih poslova Ervin Demo priznao je da su studentske brige stvarne, ali je nasilje pripisao "zlonamjernim rukama izvana".
Delegacija EU-a u Albaniji pozvala je vlasti na razmjeran odgovor, nakon što su organizatori prijavili prekomjernu policijsku silu prema prosvjednicima i novinarima.
U četvrtak su se prosvjedi proširili. Nasilni prosvjedi zahvatili su i druge dijelove zemlje, parlament je otkazao sjednicu, a na ulice su uz studente izašli i srednjoškolci.
Premijer Edi Rama poručuje da neće otići: vlade se, kaže, mijenjaju na izborima, koji su održani prošle godine, a ne revolucijom.
Od lagune do ministarstva: kako je počelo
Studentski val nije izoliran događaj. On se nadovezuje na četiri mjeseca svakodnevnih prosvjeda u Tirani, poznatih kao "Flamingo revolucija".
Pokret je nastao zbog resort projekta u zaštićenom području na jugu Albanije, povezanog s Jaredom Kushnerom, zetom američkog predsjednika.
Pravni redoslijed je važan. U veljači 2024. albanski zastupnici izmijenili su zakon o zaštićenim prirodnim područjima i dopustili luksuzni turizam, uključujući hotele s pet zvjezdica, u pojedinim zonama.
U prosincu iste godine vlada je tvrtki povezanoj s Kushnerom dodijelila status "strateškog investitora". Izmjena zakona izuzela je "strukture izvrsnosti s pet ili više zvjezdica" od ograničenja gradnje u zaštićenim područjima.
Drugim riječima, zabrana gradnje i dalje vrijedi, ali ne za one dovoljno bogate da grade luksuzno.
Lokalni stanovnici za to su uglavnom saznali iz novina. Mještani Zverneca nisu bili obaviješteni o projektu, a dio njih tvrdi da plaža obuhvaća njihovu naslijeđenu imovinu. Godinama vode sudske sporove oko tog zemljišta.
Albanski antikorupcijski tužitelj istražuje kako je zemljište u Zvërnecu mijenjalo vlasnike i zašto mu je vrijednost u nekoliko mjeseci skočila s 5,5 na 122 milijuna eura.
Iskra je bila 30. svibnja. Privatno zaštitarsko osoblje napalo je aktiviste i mještane, a prisutna policija nije intervenirala dok je jednog prosvjednika vuklo u ograđeni prostor. Od tada se u Tirani prosvjeduje svaki dan.
Prema procjenama albanskih medija, na najvećem skupu 20. lipnja bilo je više od 250.000 ljudi.
Kontekst je dodatno pogoršao niz drugih poteza vlade. Usred prosvjeda vlada je iz proračunske pričuve izdvojila 400 milijuna leka (4,2 milijuna eura) za koncert Kanyea Westa, i to normativnim aktom predviđenim za hitne i nužne mjere. Ravnatelj policije najavio je da jedinice za kibernetički kriminal provjeravaju navodno koordiniranu kampanju više od 10.000 računa koji su ostavljali negativne recenzije hotelima i restoranima.
Policija se, dakle, bavi Google recenzijama. Rama je istodobno najavio zakon koji bi sudovima onemogućio suspenziju ministara pod kaznenom istragom.
Problem nije investitor nego iznimka
Dio europske ljevice ovu priču čita kao sukob "naroda i kapitala", a dio desnice kao sukob razvoja i ekoloških romantičara. Obje interpretacije promašuju bit.
Klasični liberalizam ne brani investitore nego pravila. Hayek je pravnu državu definirao kao poredak općih, unaprijed poznatih pravila koja vrijede za sve jednako. Status "strateškog investitora" upravo je suprotnost tome.
To je administrativna odluka kojom vlada odabranom subjektu propisuje drukčija pravila od onih koja vrijede za sve ostale. Kako je jedan lokalni službenik za zaštitu okoliša rekao za Jacobin, upravo taj status omogućuje favoriziranom investitoru da napreduje ondje gdje bi ga zakon inače zaustavio.
Kad se pravila za gradnju u zaštićenom području mijenjaju tako da iznimka vrijedi samo za pet zvjezdica, to nije deregulacija nego regulacija po mjeri. Kad zemljište u nekoliko mjeseci poskupi dvadeset puta, ta vrijednost nije nastala na tržištu. Nastala je u uredu koji je odlučio tko smije graditi.
To je klasična politička renta: vrijednost se ne stvara nego dodjeljuje.
Najviše zabrinjava pitanje vlasništva. Zvërnec je mjesto gdje desetljećima neriješeni zemljišni sporovi susreću investitora s političkom zaštitom. U takvoj situaciji slabija strana, mještani s naslijeđenim, ali nesređenim pravom, redovito gubi.
Kad privatni zaštitari prebijaju prosvjednika pred policijom koja ne reagira, država je odustala od svoje jedine neupitne zadaće: zaštite osobe i imovine. Hrvatskom čitatelju to ne bi trebalo biti strano. I mi dobro znamo što se događa sa zemljom čije vlasništvo nitko nije sredio.
Najjači argument za Ramu
Ramina pozicija zaslužuje pošteno saslušanje.
Albanija je jedna od najsiromašnijih zemalja Europe i desetljećima gubi mlade ljude koji odlaze na Zapad. Strani kapital je oskudan, a turizam je jedna od rijetkih grana u kojima zemlja ima stvarnu komparativnu prednost.
Rama tvrdi da si Albanija ne može priuštiti da ne iskoristi "dar poput Sazana" te da joj treba luksuzni turizam. Prema njegovim riječima, projekti zajedno vrijede do pet milijardi eura. Pet milijardi eura u takvoj ekonomiji nije sitnica.
Postoji i liberalni argument u njegovu korist. Režimi zaštićenih područja često su bili sredstvo kojim država zamrzava golema područja, guši privatnu inicijativu i ostavlja ih da propadaju. Investitoru koji se suočava s albanskom birokracijom poseban status možda je jedini realni put do građevinske dozvole.
Najjači je ipak argument demokratskog legitimiteta. Socijalistička partija vlada od 2013. i 2025. pobijedila je na četvrtim parlamentarnim izborima zaredom. Nasilni prosvjedi koji pale ministarstva i razbijaju izloge banaka nisu argument nego pokušaj zaobilaženja izbornog rezultata ulicom.
Taj argument ima težinu, ali ne izdržava provjeru. Ako je albanska birokracija toliko loša da ni ozbiljan investitor ne može dobiti dozvolu, rješenje je reformirati je za sve, a ne izuzeti od nje odabrane. Opća deregulacija liberalna je politika. Selektivna deregulacija za politički povezane samo je drukčiji oblik pokroviteljstva.
Što se tiče izbornog legitimiteta, završno izvješće OESS-a/ODIHR-a o izborima 2025. ocijenilo je glasovanje konkurentnim i profesionalno provedenim, ali je utvrdilo da kandidati nisu imali jednake uvjete te navelo optužbe za zastrašivanje, zlouporabu javnih resursa, pritisak na zaposlene u javnom sektoru i kupovanje glasova.
Reporteri bez granica u indeksu slobode medija za 2026. svrstali su Albaniju na 83. mjesto od 180 zemalja. Mandat dobiven na izborima ne daje pravo na mijenjanje pravila igre tijekom mandata.
Ni prosvjednici nisu nevini
Klasični liberal ovdje ne može samo stati uz ulicu.
Prvo, nasilje. Razbijeni izlozi banaka i trgovina nisu udar na Raminu vladu, nego na imovinu ljudi koji s njom nemaju veze.
Vlasnik kafića u Tirani nije kriv za zakon o zaštićenim područjima. Pokret koji se bori protiv toga da država ne štiti vlasništvo u Zvërnecu ne može opravdati uništavanje vlasništva u Tirani.
Drugo, sadržaj zahtjeva. Pet zahtjeva koje je pokret formulirao 22. lipnja uključuje Raminu ostavku, nestranačku tehničku vladu s mandatom od 12 mjeseci, novi ustav s ograničenjem premijera na dva mandata, ukidanje spornih zakona i statusa strateških investicija te "novi društveni ugovor". Dio je toga liberalan, primjerice ograničenje mandata i ukidanje sustava selektivnih povlastica. No 12 mjeseci neizabrane tehnokratske vlade i nejasan "društveni ugovor" pisan na trgu recept su za novu vrstu samovolje, a ne za njezino ograničenje.
Povijest je puna privremenih spasitelja koji su ostali predugo.
Treće, studentski zahtjevi za jeftinijim obrazovanjem i većom financijskom potporom u biti su zahtjevi za većom državnom potrošnjom. To je legitimna politička pozicija, ali nije rješenje problema zbog kojeg je pokret nastao.
Država koja ne može provesti pošten natječaj za plažu neće postati dobra ni u upravljanju sveučilištima samo zato što će dobiti više novca.
Pokretu u prilog ide činjenica da nije postao privjesak stare oporbe. Prosvjednici su često istodobno napadali Ramu i Salija Berishu, uz parolu "Rama u zatvor, Berisha u zatvor", odbacujući oba dominantna politička tabora. To je zdrav instinkt.
Problem Albanije nije u tome koja je stranka na vlasti, nego u tome što vlast u njoj nema dovoljno ograničenja.
Što možemo očekivati
Rama neće dati ostavku. Ima većinu u parlamentu, kontrolu nad većinom medija i snažan međunarodni adut. On sebe predstavlja kao jamca pregovora o članstvu u EU i ostavku naziva izdajom birača koji su mu dali mandat da ih dovrši.
Prosvjede povezuje sa "silama u zemlji i inozemstvu" koje navodno ne žele da Albanija uspije, što radi praktički svaki autokrat kad se ljudi pobune protiv njegove samovolje.
Najvjerojatniji je scenarij parcijalni ustupak studentima. Postoji presedan: nakon studentskih prosvjeda 2018. i 2019. vlada je rekonstruirala kabinet, poništila sporne odredbe i prepolovila školarine za sve studente.
Rama je već poručio da je spreman razgovarati o rastu troškova obrazovanja. Ponavljanje tog obrasca, uz novac za sveučilišta, ustupke studentima i ostavku ministra obrazovanja, odvojilo bi studentski val od Flamingo pokreta. Nasilje iz ove srijede vladi to olakšava jer joj omogućuje da prosvjednike podijeli na "legitimne studente" i "huligane".
Ključno pitanje nije ulica nego SPAK, specijalno tužiteljstvo za korupciju. SPAK je pokrenuo istragu o načinu na koji su obrađeni i preneseni na privatne subjekte vlasnički listovi za obalno zemljište unutar razvojne zone, kao i o zakonskim izmjenama iz 2024. o zaštićenim područjima.
Ako ta istraga dovede do optužnica, projekt bi mogao završiti kao Kushnerov beogradski pothvat, koji je napušten nakon prosvjeda u Srbiji. Ako istraga zapne, a Ramin zakon o ograničavanju sudova prođe, Albanija će krenuti putem koji poznajemo iz Budimpešte.
Bruxelles je u neugodnom položaju. Rama mu je najmarljiviji kandidat i uzoran partner u pregovorima, ali i premijer čija vlada mijenja zakone po mjeri investitora i progoni autore negativnih recenzija. EU je dosad birao stabilnost. Svaki tjedan prosvjeda čini tu odluku skupljom.
Albaniji ne treba spasitelj nego jednaka pravila
Flamingo je dobar simbol iz razloga koji možda ni sami prosvjednici ne vide. Ptica ne pita čija je laguna, ali zakon mora. Albanski problem nije u tome što je netko htio izgraditi hotel, nego u tome što pravila o tome tko smije graditi, gdje i pod kojim uvjetima ne vrijede jednako za sve.
Tržište bez pravne države nije tržište nego sajam povlastica. Na tom sajmu uvijek pobjeđuje onaj tko je bliži vlasti, a ne onaj tko nudi bolju uslugu.
Vlada koja ima moć jednim aktom proglasiti nekoga "strateškim", ukinuti zaštitu područja za odabrane i zaobići sudove imat će tu moć i sutra, kad investitor više neće biti Kushner, nego netko iz premijerove obitelji.
Rješenje nije tehnokratska vlada izabrana aklamacijom na trgu nego dosadna liberalna infrastruktura: sređene zemljišne knjige, opća pravila bez iznimaka, neovisni sudovi, slobodni mediji i ograničenje mandata.
Albanci su na ulicama pokazali da to razumiju bolje od svoje vlade. Hoće li to razumjeti i Bruxelles, vidjet ćemo uskoro.
