Ratni internet navijači moralno su dno ove zajednice. Iz topline doma komentiraju i prenose bolesne vijesti svjesni da bi se posrali u gaće da moraju u rat.

Za primjer bih naveo uglednog profesora i udarno Indexovo pero. Čovjeka koji je u rugajućem tonalitetu prenio video u kojem ruski mladići uslijed velike brzine tenka pokošeni mecima padaju po cesti gdje se njihova tijela kotrljaju u velikim bolovima, a u pozadini svira smiješni pjesmuljak iz satiričke tv emisije.

Na stranu da je okej navijati za Ukrajinu jer su oni napadnuti na svojem teritoriju, no prenositi video tuđe smrti i pritom se smijati za mene je najbolesniji čin koji dosta govori i o odgoju.

Spomenuti profesor vjerojatno je nesposoban za vojsku jer mu svako oko gleda drugu stranu svijeta, ali kladim se da bi bez problema prihvatio mjesto nadzornika u logoru. Lažni humanisti najveći su talog ovog društva, a sve više ih primjećujem među školovanim ljudima. Često možete vidjeti kako blokiraju ili brišu statuse jer ih ljudi upozoravaju da pretjeruju u objavama.

Mislim da se s vremenom stvorila cijela internet zajednica koja strpljivo traži greške portalskih moralista koji jedva čekaju nevolju da mogu izbaciti svoje mudroserje pred narod. Obično im takve stvari služe kao hrana za ego i da nam pokažu da su drugačiji, no upravo u koroni smo vidjeli da istina baš i nije takva. Brzinski su se slizali s državom i krenuli s propagandom i zatiranjem sloboda, a upravo je njihovo piskaranje najviše pomoglo buduću inflaciju i ratno djelovanje.

Veseli me da sve više normalnih ljudi to primjećuje i komentira, a to je dosta bitno jer nas političarska klatež svojim politikama opet vraća u dvadeseto stoljeće.