Nakon racija i zatvaranja ugostiteljskih lokala proteklih tjedana, očigledno je da je i urbana glazbena scena došla na udar. Sinoć je policija prekinula događaj ne obazirući se na program i koncert grupe Svemir koji se odvijao u zagrebačkom klubu studenata elektrotehnike, klubu koji je, da bi bizarnost situacije bila još veća, istog dana dobio priznanje Hrvatske glazbene unije za poseban doprinos domaćoj sceni u 40 godina djelovanja, objavljeno je na portalu Ravnododna.com.

"Jako sam tužna zbog načina kako je završila sinoćnja promocija. pripremali smo se, osmišljavali set listu, zvali goste. očekivala sam da će biti super, a ne da će mi u pola svirke uletjeti HRPA policije, i to krim i interventne, sa sve onim kornjačama i tim pizdarijama, kao da smo otprilike teroristička jedinica, a ne bend. Poslagivali su ljude uz zid, prepipavali, nisu dali da se ode na faking WC… Ono, isplašili su naše prijatelje, naše roditelje… Ne kužim. Žao mi je zbog svih vas koji ste došli i htjeli podržati bend i čuti koncert, a dobili ste pola jednog koncerta i cijelu jednu raciju" napisala je Zvonka Obajdin, osnivačica i pjevačica grupe na svom Facebook zidu.

Ne može se reći da se radilo o rutinskoj kontroli i hvatanju eventualnih pušača u prostoru KSET-a, gdje je i inače zabranjeno pušenje, niti o raciji u kojoj se traže dileri i ovisnici, jer Klub studenata elektrotehnike definitivno nije mjesto okupljanja bilo koje vrste zagrebačkog krim miljea, već uistinu o pokušaja zastrašivanja dijela populacije koja konzumira kulturne sadržaje u ovom gradu, kao i glazbene scene koja djeluje po ‘uradi sam’ principu, jer se tijekom posljednjeg desetljeća pokazao bitnim i ključnim u situaciji klimave ili nikakve institucionalne pomoći i podrške onih kojima bi briga oko kulturnih sadržaja i rada nadarenih pojedinaca trebala biti primarno djelovanje. No zato se urbanom kulturom opet počinje baviti policija, što je bila praksa tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Je li policija došla po dojavi ili ne, manje je važno od toga što je bio plod te akcije. Hajmo prvo sagledati rezultate. Što su zaplijenili i koga su priveli? Ništa i nikog. Najveći kršitelj zakona bila je gospođa majka jednog od članove benda koja je zaboravila osobnu iskaznicu kod kuće. Poseban pritisak izvršen je na grupu i organizatore koncerta jer se tražilo da slučajno tu nije porezno zakinuta država. Ispostavilo se da je grupa svirala besplatno, pa su aritmetičkom operacijom računanja koliko je 25% od nula inspektrori utvrdili da je i to nula, čime u konačnici država nije zakinuta. Dakle potpuni promašaj akcije, dakako o trošku poreznih obveznika. No možda nije bio promašaj ako se gleda jedan drugi segment.

Stoga treba postaviti pitanje o kakvoj se točno novoj strategiji organa prisile ovdje radi. O kakvom je to uljuđivanja i razdvajanja kukolja od žita ovdje riječ? Kakva se poruka šalje i što se može očekivati u bliskoj budućnosti?

Možda da krenemo od nove porezne politike koja najavljuje nove namete za ugostitelje, a time i za sve one kojima su izlasci sastavni dio života. Da je u pitanju kapitalizam u kojem je svakoj državi tog uređenja važno da se više novca slijeva u blagajne tražili bi se instrumenti koji povećavaju zarade, išlo bi se na ruku onima koji se time bave u svrhu ostvarivanja veće dobiti. Gledano nepristranim očima to bi se ogledavalo u tome da je gostiju sve više i da je gužva u lokalima svih vrsta veća. No podizanje cijena i ovakve policijske racije idu jedino u korist tome da se ljudi rastjeraju. Manje gostiju, manja zarada, manje ide i u državnu blagajnu. Dakle, kapitalizam ovdje nije bitan.

Ako se uzme u obzir jaki društveni pritisak crkve i raznoraznih klerikalnih elemenata, društava i udruga čvrsto vezanih za nju, kao i njihov brojni kadar koji bez problema zauzima ključne političke pozicije s kojih nevidljivom rukom gase društveno bitne programe kao što je bila kurikularna reforma, nije teško naslutiti kako možda ulazimo u novu fazu organiziranog funtamentalističkog djelovanja pod krinkom zakonskog “sređivanja” stvari na terenu kroz djelovanje organa prisile.

Fundamentalistima svih boja i religija oduvijek je smetala sloboda i dio populacije koji je konzumira. Društveni život je jedan od temelja slobode. A kako se konzumira društveni život? Pa upravo kroz izlaske, druženja i izlaganje drugim vrstama mišljenja, ideja i djelovanja ponajviše kroz sadržaje kulturnog karaktera. Stoga ako se vrše akcije koje ugrožavaju taj elementarni života za dobar dio populacije, onda imamo na djelu razbijanje modela građanskog života. Posljedica toga je izolacija tj. samoizolacija pojedinaca koji ne žele biti maltretirani. Sadržaji koji se nude za one u samoizolaciji i nisu baš bajni, dapače lakše im je utjerati strah i ugraditi neke fundamentalističke stavove kroz kojekakve dirigirane medijske sadržaje.

Direktna posljedica osipanja konzumenata sadržaja koji uključuje društveni život jest smanjivanje ponude događanja. I domaćih i gostujućih. Dakle uništava se cijeli jedan privredni segment, a onda bi trebalo popuštiti priču da je to uvođenje reda na terenu koji će posredno osigurati veću zaradu državi. I je li tu kapitalizam na djelu? Je li to instrument koji će pridonjeti rastu tog famoznog BDP-a koji je ustoličen kao novo božanstvo čijim svakim promilom se bombardira javnost? Ne. Jer opet treba ponoviti; nije tu riječ o novcu, već o slobodi i njenom gubitku – gubitku na kojem se radi svjesno i orkestrirano.

A na tapeti su “uobičajeni sumnjivci”, tj. akteri supkulture i sva šarolikost te scene, ideja i djelovanja, jer “netko” je procijenio da toga i u ovako skučenim uvjetima ima previše, “netko” je procijenio da se stvar otela kontroli, “netko” zna da je ljetos na glavnom trgu bilo “previše” onih koji su izašli podržati tamo neku kurikularnu reformu, “netko” je procijenio da možda u gradskim bogomoljama zadnja mjesta redovito zjape prazna, “netko” je procijenio da otpora ima previše jer jedna bogomolja neće niknuti u parku jednog gradskog naselja.

Taj “netko” prati trendove i vodi statistiku, taj “netko” upravo zato udara na mjesta koja smatra epicentrima drugačijeg razmišljanja i ponašanja. Ne pomišlja se o zatvaranju tr(g)ovačkih lanaca koji dokazano šire zarazu, a u konačnici su donijeli i jednu smrt, već su prvo na udaru bila okupljališta gdje se toče craft piva (a znamo da su sve popularnije mini  craft pivovare djelomično vezane i za nezavisnu glazbenu scenu kao što se i same isključivo kvalitetom probijaju na tržištu koje drži nekoliko veliki monopola), a posljednji primjer KSET-a pokazuje da su na red došli i koncerti.

Možda se za sada čini da su u pitanju periferna događanja, ali povijest nas uči da se stvari začas mogu oteti kontroli u samom represivnom aparatu i da se može dogoditi eskalacija nasilja kakva se dogodila prije 21 godinu u Samoboru kad su policijski specijalci samljeli tinejdžere koji su došli na koncert.

Upravo stoga treba što više govoriti o ovome što se počelo događati, jer ovo je tek početak i treba inzistirati da se puzajuća represija okonča prije nego li se na sličan način bezrazložno počne nasilno prekidati sve više kulturnih sadržaja. I da se jednom-zauvijek objasni policijskom aparatu da je već tragikomično to opsesivno-kompulzivno traženje kriminalaca na pogrešnim mjestima i u pogrešno vrijeme. Zastrašit će takvim ponašanjem bezrazložno neke slučajne, ali utjecajne strane turiste željne kulturnih sadržaja, a to baš i nije pameto u vrijeme društvenih mreža u zemlji koja živi od turizma i stetoskopom osluškuje bilo vlastita BDP-a.