Johanna je radila isto što i Johan. Algoritam isti, zadaci isti, virtualni ured isti. Ipak je na kraju dobila otprilike deset posto manje. Dobrodošli u 2026., gdje i roboti imaju gender pay gap.

Istraživači sa Sveučilišta u Limericku stavili su 189 ljudi u virtualni ured i dali im da rade uz AI asistente. Jedan se zvao Johan, drugi Johanna. Ispod haube - ista tehnologija. Razlika je bila samo u tome kako su izgledali i kako su se predstavljali.

Sudionici su potom dobili pravi novac koji su morali podijeliti između sebe i bota, za obavljeni posao.

Rezultat: Johanna je plaćena 10,25 posto manje od Johana. Uz to su je doživljavali i manje "ljudskom". Muški bot, dakle, nije bio ni pametniji ni brži - samo je bio Johan.

"Ono što je upečatljivo jest da je tehnologija iza ovih AI agenata bila potpuno ista, ali ljudi ih nisu tretirali jednako", rekla je dr. Mary Hausfeld s Kemmy Business Schoola, suautorica studije. Dodala je i onu rečenicu koju će dizajneri glasova i avatara ubuduće čitati s nelagodom: često mislimo da je AI neutralan, ali način na koji ga dizajniramo i predstavljamo može aktivirati iste pretpostavke i predrasude koje imamo u odnosu prema ljudima.

Studija nosi naslov koji zvuči kao da ga je netko napisao nakon treće kave u konferencijskom hodniku: "Human-like and male? How AI assistant design relates to trust and monetary reward at work in VR". Predstavlja se ovih dana na 14. Nordijskoj konferenciji o interakciji čovjeka i računala u Vaasi, u Finskoj. Drugim riječima, znanstvena zajednica će formalno čuti da su ljudi u VR-u plaćali digitalnog tipa više nego digitalnu kolegicu za isti posao.

Ironija je, naravno, uredno servirana. Mnogi su sudionici rekli da im spol asistenta zapravo nije bitan i da bi radije imali bota koji očito nije čovjek. A onda su ipak više nagradili onoga koji je izgledao ljudskije - i muški. Klasična priča: anketa kaže jedno, novčanik drugo.

Kontekst nije bezazlen. AI agenti sve su češći u uredima, a gotovo 80 posto tvrtki već ih koristi ili planira koristiti. Ako im damo ime, glas i lice, očito im dajemo i dio društvenog prtljaga koji nismo ni namjeravali spakirati. Hausfeld to sažima bez ukrasa: ne želimo slučajno reproducirati postojeće nejednakosti u novom tehnološkom okruženju.

Za usporedbu, službeni britanski gender pay gap za zaposlene prošle je godine iznosio 6,9 posto (medijan satnice). Kad se gleda ljude na istom poslu sa sličnim vještinama i iskustvom, procjena pada na jedan do dva posto. Johanna je, bez životopisa, staža i pregovaračkih vještina, ispala lošije od britanskog prosjeka. Algoritam nije diskriminirao. Ljudi koji su ga gledali - jesu.

Dakle, ako vam idući tjedan AI asistent zatraži povišicu, pitajte ga prvo kako se zove. Statistika, izgleda, već zna odgovor.