U Hrvatskoj godišnje policija zaprimi više od 600 prijava seksualnog zlostavljanja. Stručnjaci tvrde da na svako prijavljeno djelo ima još 15 do 20 neprijavljenih. Žrtve često ne prijavljuju svoje silovatelje ili zlostavljače iz straha od njihove osvete, da im okolina i sud neće povjerovati ili iz nekog trećeg razloga.

Čak 17 posto žena u Hrvatskoj doživjelo je silovanje ili neki drugi oblik seksualnog nasilja. Po tome smo gotovo pri svjetskom vrhu. Ako izbacimo najnerazvijenije zemlje, vodeće ispadaju Južnoafrička Republika i Bocvana koje imaju po 18 posto, odnosno samo jedan postotni poen više od nas.

Ovakva poražavajuća statistika nije nam očito dala razloga da se javnost alarmira na tu temu, da se pokuša prevencijom, edukacijom ili dobrim zakonodavstvom utjecati. Mogli smo, recimo, liberalizirati Zakon o oružju i tako dozvoliti žrtvi da bude ravnopravna s agresorom prilikom napada. Mogli smo postrožiti kažnjavanje seksualnih napada. Sve to bi preventivno utjecalo na stanje na terenu i vjerujem da bi smanjilo ovu poraznu statistiku. Mogli smo, ali nismo jer nas, kao društvo, taj problem baš i ne zanima previše.

Seksualni napadi postali su top vijesti u nekim hrvatskim medijima tek po dolasku imigranata iz bliskoistočnih zemalja. Tijekom zadnja dva tjedna već su tri udarne vijesti bile pokušaji silovanja u Zagrebu, svaki put "tražitelj azila silovao ženu". Iako je zapravo riječ o pokušaju silovanja, takve vijesti jesu zastrašujuće. Ali zašto nismo onda dosljedni? Silovanja, samo ona prijavljena, događaju se u Hrvatskoj u prosjeku dvaput dnevno, a kažu da ih je i 20 puta više.

Je li silovanje gore kad ga počini azilant nego domicilni građanin?

Mislim da je ovdje riječ o nečemu drugom. Otkad je krenula imigrantska kriza u Europi, čitamo vijesti s raznih desničarskih portala kako su oni nasilnici i silovatelji praktički po defaultu. I samo se čekalo, kad smo ih pustili u Hrvatsku, da se dogodi neki slučaj seksualnog napada od strane imigranata, tako da ih se može optužiti, da nositelji takvih ideja mogu potvrditi svoje predrasude. Imigranti su, budimo realni, krivi po defaultu. Čak i kad su bili pretučeni, veći dio naše javnosti je njih okrivio jer, eto, što imaju hodati gradom po noći.

Sad se neki desničarski portali iživljavaju, kao i populističke stranke kojima je jedina svrha "očuvanje kulturnog identiteta i sigurnosti". Hoćemo li se praviti da su Hrvati kolektivno pristojni, uljudni, čedni i nevini? I sad su nam došli "divljaci izvana" da poremete naš sklad? Molim vas...