"Britanka se pomokrila usred Hvara". Zamisli, čovječe, Britanka koja isto tako mrtva pijana mokri usred Londona ili Birminghama, pomokrila se usred gradića koji ima stanovnika kao ispodprosječni velegradski neboder. Čuditi se ponašanju mladih zapadnjaka, a posebno Britanaca, može samo netko tko nije nosa promolio zapadno od Trsta i sjeverno od Graza.

U Londonu kod Leicester Squarea, u samome centru četrnaestmilijunske aglomeracije, vikendom postave pisoare na otvorenom. Jer ako ne postave, pišat će i rigati gdje stignu. Možda bi i Hvarani trebali razmisliti o toj mudroj praksi.

A London je još mila majka za druge, manje gradove. Jednom sam s drugim vidljivo šokiranim hrvatskim nogometnim navijačima bio svjedokom noćnog života u Newcastleu, na samome sjeveru Engleske. Iako sam u životu vidio podosta primitivizma, te scene su mi se trajno urezale u pamćenje i obogaljile moju nevinu dušicu. Riječ je o nekakvom vašaru koji se sastoji od gang bang pornića, rimskih orgija s masovnim povraćanjem i MMA borbi na otvorenom u kojima sudjeluje i staro i mlado, i muško i žensko. Sve to za vremenskih prilika pri kakvima pametniji Hrvat ne pomišlja napustiti dom.

"Ali Hvar nije isto što i Manchester ili Leeds", sada će prozboriti svaki ponosni Hrvat. Naravno, zato oni i dolaze na Hvar, a rijetko koji Hvaranin će godišnji provesti u Yorkshireu. Žele uživati u predivnim kalama, staroj arhitekturi, prekrasnom vremenu i čarobnoj prirodi, ali i alkoholu, hrani i seksu, što je svakako očekivano. Ne mislite valjda da se itko na odmoru, pogotovo u mladim danima, ponaša pristojnije nego doma?

Upravo to je poanta odmora, da malo popuste inhibicije, da se proveselimo, iz sebe izbacimo frustracije i doživimo nešto čega ćemo se sjećati (ili možda nećemo?). Kod silne medijske kritike mladih stranaca, trebalo bi nazvati i kakvog hotelskog menadžera u Lloret de Maru da prepriča događaje s čednom hrvatskom dječicom koja tamo vole ići na maturalce.

Srećom, Hvar, Novalja i drugi gradovi imaju izbora. Turizam je još u Jugi bio relativno deregulirana industrija i država je ljudima omogućila da zarađuju novac izvan državnih kombinata, zadruga i poduzeća. Ljudi su slobodni sami odabrati kakvim oblikom turizma će se baviti i kakve goste žele u svojim apartmanima, hotelima, restoranima i kafićima. Bilo na izborima za lokalnu samoupravu koja turizam može usmjeriti u neke druge vode ili sami, promjenom ponude, cijena i sadržaja.

U tome i je ljepota kapitalizma i demokracije, što možeš birati i kao potrošač i kao davatelj usluge, ponekad čak i u Hrvatskoj gdje je sve to u povojima.