Trakavica oko Imunološkog zavoda ovih dana poprima svoj vrhunac. Vršitelj dužnosti ravnatelja ove državne ustanove podnio je ostavku (četvrti koji je to učinio u zadnje dvije godine). Rekao je da je tijekom proteklih godina propalo više od 20.000 litara ljudske krvne plazme. Prema riječima sindikalista Imunološkog, postoji ozbiljna vjerojatnost i da će propasti zalihe u ledenicama prikupljene dobrovoljnim darivanjem krvi. Drugim riječima, svi dobrotvori koji su dajući krv mislili da nekome spašavaju život - bacili su svoje vrijeme i krv uzalud. A sve zahvaljujući državi.

Država je loš gospodar. Ne, država je NAJGORI MOGUĆI gospodar jer samo se državna ustanova može tako razbacivati resursima zbog nebrige njenih službenika i birokracije. Imunološki je trebao biti na tržištu, no zahvaljujući našizmu i sindikatima to nije bilo moguće. Djelatnici misle da su sigurniji pod okriljem države, sindikati su ih u to uvjerili. Postali su jedna u nizu državnih tvrtki koja proizvodi sve manje, ali čini se da državu baš i nije previše briga.

Na Facebook stranici Ne damo imunološki, koju vodi sindikat, lako je uočiti razloge propadanja ove vrlo bitne institucije koja je danas mogla prosperirati: "Ni domaći ni strani vlasnik ni podjela zavoda! Imunološki jedino kao javna institucija!"

Još 2013. godine na Imunološkom je bilo 217 zaposlenih, među kojima stotinjak nije radilo ništa. Čak i sindikalist priznaje da je to bilo neprihvatljivo pa su išli u proces zbrinjavanja. Prije toga, 1998. su izgubili dozvolu Svjetske zdravstvene organizacije za virusna cjepiva (što se sad pokazalo razumljivo, pa nisu u stanju brinuti ni za krv). Dozvole za krvne preparate i bakterijska cjepiva su izgubili 2013. godine. Naime, standardi u proizvodnji su se podizali, a Imunološki to nije pratio adekvatnim tempom. Za loše stanje bivša ravnateljica je okrivila "uvozni lobi".

Imunološki više nema ravnatelja, ništa ne proizvodi, zalihe su potrošene ili propale, a sindikat traži od države da ih ne izbaci s popisa strateških tvrtki RH. Predsjednik Povjerenstva za utvrđivanje odgovornosti zbog lošeg upravljanja je Ivan Vilibor Sinčić.

Poduzetnik Saša Cvetojević, koji je ujedno i jedan od malih dioničara u Imunološkom zavodu d.d. (koji postoji paralelno s Javnom ustanovom Imunološki zavod), opisao je situaciju ovako:

"Ovo je očit primjer kako prolazi 'naše' i zašto je potrebno imati manje države u svakom poslovanju, a nikako ne ići za time da državi dajemo veće ovlasti.

Napokon je odgovorna i upućena osoba priznala.

- Imunološki više nema ni kadra ni bilo kojih resursa koji su vrijedni, a kamoli od strateškog značaja
- krvna plazma koju su donatori davali je propala. To je posebna sramota, ne samo financijska.
- Država tako upravlja da zakoči svojim porcedurama i sporošću uhljebljenih i najmanji pokušaj otimanja sigurnoj propasti. Pri tom, svojim nečinjenjem, svojom sporošću i #nedamise principom čini štetu i IMZV i njegovim partnerima
- ravnatelj da otkaz, a upravno vijeće se ne sastane skoro mjesec dana. Pa jasno, godišnji su, ne sjede u upravi oni kojima bi bilo bitno sastati se i poduzeti neke korake što prije.
- javna ustanova koja je navrat-nanos sklepana uopće nije riješila odnose s Imunološkim zavodom

Da je u svemu bar netko profitirao, ali ne - svi su izgubili. Davno sam napisao da sam bio spreman pokloniti sve dionice IMZV, samo da firma opstane.

Mislim da je vrijeme za tužbu malih dioničara prema državi, jer je svojim potezima i propuštanjem uništila tvrtku", komentirao je Cvetojević.