Vjerojatno je većina već navikla promijeniti mobilni uređaj kad istekne pretplata. Onda od teleoperatera dobiju ponudu za uređaj po želji koji će otplaćivati uz mjesečnu telefonsku i internet pretplatu obično na više godina, tako da korisnici troškove novog uređaja jedva osjete. Na sličan način kupujemo namještaj i mnoge druge stvari - karticom, na rate, često uz odgodu otplate.

Kome bi takav način kupovine, koji je omogućio bolji životni standard dobrom dijelu srednje klase, uopće mogao smetati? Političarima i EU birokratima. Oni su nekako zaključili da to nije dobro za vas (?!) i da to treba malo izregulirati, tako da dosadašnja kupovina postane mnogima nedostupna.

Vlada RH je najavila novi Zakon o potrošačkim kreditima koji stupa na snagu 20. studenog i usklađen je s direktivama Europske komisije. Novinari tvrde da mu je cilj zaštititi najranjivije, ali čak i oni priznaju da će nekima zakomplicirati život.

Po novome, nećete više samo tako moći dobiti novi uređaj na dvogodišnju ili trogodišnju otplatu bez kamata. To će se morati tretirati kao kredit. Teleoperateri i trgovci koji budu htjeli nastaviti s takvim praksama morat će se registrirati pri HNB-u kao kreditne agencije i svakom potrošaču će morati provjeriti kreditnu sposobnost prije takve transakcije.

Drugim riječima, dobar dio hrvatskih građana više neće moći tako lako zamijeniti stari mobilni uređaj novim. Samo oni koji mogu dobiti potrošački kredit od banke, oni će moći do novog uređaja kao dosad. Ako nemate dobru kreditnu sposobnost, morat ćete se snalaziti.

Ne sumnjam da će ljudi već naći načina, ali ovo je baš jasan primjer kako država može zakomplicirati život potrošačima upravo onda kad polazi od "dobrih namjera" i želje da pomogne. Kako bi bilo da nam prestanu pomagati?