Stručnjak za predviđanje budućnosti još nijednom nije pogodio. Mediji mu i dalje nekritički daju prostor

Dr. Luka Čičin-Šain je virusni imunolog koji već najmanje godinu dana iz Njemačke traži uvođenje oštrih mjera za hrvatske građane. Iako nije epidemiolog, svoje zahtjeve potkrjepljuje predviđanjima tijeka epidemije u Hrvatskoj.

Tako je prije godinu dana, nakon što su proširene zabrane okupljanja te je zabranjen rad ugostiteljima, izjavio kako ne vidi kako bi brojke mogle padati na osnovi samo postojećih mjera. Također je tvrdio da će do Nove godine broj zaraženih sigurno rasti, jedino ne zna koliko, ukoliko se ništa ne promijeni.

Broj novozaraženih, gledajući sedmodnevni prosjek, umjesto da je porastao ‘ne znam koliko’, je pao za gotovo 70%. Čini se da je nekim ljudima dozvoljeno širenje lažnih vijesti koje uzrokuju paniku. Koliko znamo, nijedan novinar nije suočio dr. Čičin-Šaina sa svojom promašenom predikcijom. Ipak, javio je da iz nekog razloga prima neugodne poruke od ljudi.

Prije mjesec dana, točnije 7. studenoga, dr. Čičin-Šain se ponovno javio iz Njemačke sa zahtjevom da se donose strože mjere. Podsjećamo da je dva dana ranije Stožer već najavio uvođenje covid propusnica za korisnike i zaposlenike javnih i državnih službi od 16. studenoga te dodatno ograničavanje okupljanja.

U Dnevniku HRT-a, dr. Čičin-Šain izjavio je kako mjere Stožera kaskaju za razvojem epidemije i da neće biti dostatne. Tvrdio je da ćemo zbog toga kasnije trebati ‘daleko strože mjere koje će još više pogoditi i privredu, i školstvo i zdravstvo’.

U međuvremenu nismo uveli daleko strože mjere, a broj novozaraženih je počeo padati već nakon 4 dana. Prema riječima Capakove zamjenice, vrhunac smo imali oko 11. studenoga. Dakle, prije nego je proširena upotreba covid propusnica. Ponovno se primjećuje nedostatak suočavanja navodnog stručnjaka (budući da nije epidemiolog) sa svojim zahtjevima i predviđanjima.

Moramo biti svjesni da kada netko govori o restriktivnim ‘mjerama’, to uistinu znači dodatno ograničenje slobode. Ukoliko su propisane prekršajne odredbe, to ograničenje je, naposljetku, pod prijetnjom sile koju provode naoružani agenti države. Zato zvuči krajnje podmuklo kada osoba koja živi i radi u Njemačkoj govori, referirajući se na Hrvatsku, kako ćemo ‘mi’ i ‘naš Stožer’ trebati donijeti ‘daleko strože mjere’ koje će pogađati privredu, školstvo i zdravstvo. No, zato je i iznimno važno da se osobe koje javno zagovaraju mjere na temelju nekih tvrdnji suoči s činjenicama kada ih one demantiraju.