Jedan od najgorih argumenata – i jedan od načina na koji se djeca indirektno iskorištavaju u političke svrhe – je onaj “ali što s djecom?”, ili “to je/nije dobro za djecu”. Danas kada naši političari glume kako provode pronatalitetnu politiku, toga sam se itekako naslušao. Taj “argument” zapravo nije argument, nego je podla taktika kako bilo koji razuman argument izbaciti iz tračnica.

Trebalo bi, kažu, zabraniti rad nedjeljom, jer bi obitelji trebale biti na okupu. Kada bi to funkcioniralo tako kako ti naivci kažu, ne bismo li trebali zabraniti rad svakoga dana? Tada bi obitelji stalno mogle biti zajedno! No, njihova glupost ne poznaje granice i tako su angažirali jedan 4. razred neke osnovne škole, da sastavi sljedeći tekst u kampanjske svrhe: “Molimo, ne idite nedjeljom u trgovinu da naše mame budu s nama nedjeljom”. Sve to na papiru, obojano u vesele boje, napisano nespretnom ručicom mališana, da ti se srce rastopi, dok ne shvatiš da je to iskorištavanje djece i poigravanje vašim osjećajima prema istima, radi promoviranja neke političke i ideološke agende.

Ta taktika nije novost u promoviranju sličnih političkih i ideoloških agendi. Uzmemo li za primjer također temu zabrane pobačaja, dobro se sjetite dječjeg glasića koji je igrao ulogu fetusa u spotu protiv abortusa. ProLife ne bira sredstva – čini se da je sve dozvoljeno u svrhu postizanja njihovih “superiornih” ciljeva, uključujući emocionalni terorizam te iskorištavanje djece za promoviranje ideologije koju još ne mogu razumijeti.

Tu su još i dobri stari “anti-vaxxeri” koji sastavljaju plakate sa djecom kojima “prijete” igle i šprice pune cjepiva. Prema našim visokoobrazovanim saborskim zastupnicima, među kojima je bilo i onih sa lažnim i nezasluženim diplomama, ta cjepiva sadrže i razne unutarnje organe raznih životinja, uključujući svinje, abortirane fetuse, GMO viruse, itd. Kad slušam ovakva izrigavanja od strane ljudi koji bi trebali imati barem zrno pameti u glavama s obzirom na funkcije koje bi trebali biti sposobni izvršavati, imam neugodan osjećaj da tonemo natrag u Srednji vijek i da će uskoro legalizirati progon vještica i spaljivanje istih na lomačama, pod krinkom da one jedu djecu i tako ruše natalitet.

Ono što je nadasve zanimljivo je kako je ta nazovi-pronatalitetna politika zapravo centrirana na majke. Kada slušam o još jednom pokušaju uvođenja zabrane rada nedjeljom, primjerice, svi govore kako bi majka trebala biti s djetetom nedjeljom, kako je to dan za obitelj, itd. S druge strane, kada slušam o ponovnom uvođenju vojnoga roka, nitko ne govori o očevima i kako će takav zakon – osim što krši osnovno ljudsko pravo na slobodu, ali koga još briga za ljudska prava, jel’ da? – zapravo oduzeti očeve njihovoj djeci. Očito je generalno prihvaćeni stav da očevi nisu dio obitelji. Naravno, osim kada ih se onako usput spomene pa treba reći da jesu iako se ta činjenica sustavno zanemaruje.

Nitko, međutim, ne poduzima nikakve prave mjere istinske pronatalitetne politike, a to je smanjenje (ako već ne i eliminaciju) poreznog opterećenja svim građanima, ukidanje povlastica određenih skupina ljudi (koje su uvijek nauštrb svih ostalih) i oslobađanje tržišta – i pojedinaca – od uplitanja vlasti i birokracije u njihove živote. Ako vam nije jasno kako je to pronatalitetno, pročitajte si malo povijest vezanu uz industrijsku revoluciju (koja je u širokom luku zaobišla Hrvatsku). Nijedan kralj, bog, ili političar, nije u povijesti uspio proizvesti toliki populacijski bum kao (relativno) slobodno tržište i industrija. Zapravo su kraljevi, bogovi i političari češće bili uzroci ratova i smrti.

Možda bi najbolja pronatalitetna politika bila da političari svoje zakone počnu primjenjivati isključivo na sebe, dok napokon njihova praksa ne dođe do svog ultimativnog zaključka i izbriše tu zlokobnu vrstu s lica Zemlje.