Koji je GLAVNI problem hrvatske regulacije? Pristup regulativi je skroz naopako postavljen.

Regulativa prema poduzetnicima je jako kruta, rezultat je manje poduzetništva i manje kreativnosti. Kolikvijalno "uvođenje reda" na tržište nije ništa drugo nego kruta zabrana ili otežavanje ulaska konkurencije. Regulative vezane za komore su dobar primjer - komore propisuju tko može biti na tržištu i koje cijene može naplaćivati. Skroz krivo postavljen filozofski pristup regulaciji.

S druge strane, regulativa prema državnim službama je jako fluidna, rezultat je percipirana "samovolja" načelnika uprava. Nedavne priče oko kazni koje je porezna uprava naplatila poduzetniku su izvanredan primjer. Regulativa je pisana tako da svaki službenik ima pravo protimačiti ju kako god hoće - rezultat je kreativnost državnih službenika, a s obzirom da provedba regulacije povećava prihode, dobivamo nove konkurente na tržištu (konkretno povećavanje državnih zaposlenika u upravama).

Dakle kako to promijeniti? Pa možda da se krene naopako razmišljati? Pristup prema poduzetnicima je u pravilu sumnjičav, državni službenici su percipirani kao ti koji jedini stoje na braniku između "kapitalista" i građana. Dakle, npr. kada se piše uredba kako porezna uprava treba postupiti kod inspekcije - ljudi koji pišu regulative bi trebali zamisliti situaciju da je poduzetnik taj koji je u ulozi inspektora. To bi ih odmah navelo na razmišljanje kako ograničiti "samovolju" inspektora i kako "uvesti red" (limitirati prihode); sve stvari koje očekujemo od državnog aparata, a ne od poduzetnika.

Jedna takva mala promjena može dovesti do skroz dobrog rezultata - smanjenja troškova poslovanja, manjeg državnog aparata i povećanja zapošljavanja u realnom sektoru.