Rijeka će ovu godinu provesti kao europska prijestolnica kulture, što je vrlo pohvalno. Kako su je Riječani odlučili obilježiti? Očito raspravama o Jugoslaviji, komunizmu i provokacijama. Mnogima to smeta, ali ja kažem - zašto ne?

Na zadnje dvije podigle su se udruge (za)branitelja ne samo iz Rijeke, već prvenstveno iz drugih dijelova zemlje. Prvo, ne vidim zašto bi neka udruga iz Splita određivala Riječanima kako da okite svoj grad. Ako je gradska vlast odlučila tamo staviti jugoslavensku zastavu (između ostalih), to je njihovo pravo. Kakva je to umjetnost, pitaju neki. Vjerojatno loša, glupa, ne pretjerano dobra. Ali opet - to je njihova stvar.

Sama činjenica da danas može jugoslavenska zastava slobodno vijoriti usred jednog od većih gradova u Hrvatskoj iznimno je pozitivna jer nam pokazuje da ipak živimo u koliko-toliko slobodnoj državi.

Nešto manjem broju ljudi zasmetalo je što tamo dijele i besplatan Komunistički manifest. Ja to opet vidim pozitivno. Nitko se još nije razbolio čitanjem, bilo kakve literature. Neka ljudi slobodno pročitaju što je u srži ubilačke ideologije. Ja sam pročitao Manifest i uvjeravam vas - neće tamo pročitati ništa što nisu već čuli u školi, što ne slušaju redovito u mainstream medijima ili u crkvi.

Zato ne vidim razloga da se oko toga podiže tolika frka. Trebali bismo slaviti mogućnost da svatko u ovoj zemlji može slobodno isticati svoje političke afinitete i uvjerenja, bez straha od odmazde protivnika ili države. Da su (za)branitelji pametni (a nisu) okrenuli bi to na svoju stranu pa se pohvalili kako su im oni omogućili državu u kojoj mogu slobodno obilježavati svoje događaje na način kako žele. Umjesto toga, (za)braniteljske udruge ovakvim reakcijama samo pišaju na vlastita postignuća i državu za koju su se navodno borili.