Kad kažem da je Vilim Ribić jedan od najmoćnijih, ako ne i najmoćniji čovjek u državi, mnogi mi ne vjeruju. Ali pazite, sve što je taj čovjek poželio u hrvatskoj politici, to je dobio. Prisjetimo se samo onog "kriznog poreza" koji je Vlada Jadranke Kosor uvela 2010. godine - to je bila njegova ideja. Povećanje plaća u prosvjeti - dobio. Nedavno je u jednoj u nizu HRT-ovih emisija "Otvoreno", u kojima je omiljeni gost na bilo koju temu, izjavio da bi bilo dobro uvesti obavezno plaćanje sindikata i onima koji nisu članovi.

Sada taj prijedlog Plenkovićeva vlada ozbiljno razmatra i najavljuje da će ga implementirati u novi zakon.

Ribić je, podsjetimo, prilikom predstavljanja te ideje pozvao da se ugledamo na druge države koje to imaju, između ostalog navevši SAD. Baš je u SAD-u Vrhovni sud nedavno presudio da je takva praksa neustavna. Hrvatski zakonodavci se očito ne boje Ustavnog suda.

Rad je u Hrvatskoj već sada porezno preopterećen. Umjesto da rade na rasterećenju, u vladi najavljuju nove poreze. Kakva je to logika?

Iako su mediji objavili kako bi taj "sindikalni porez" zahvatio sve zaposlene ljude u Hrvatskoj, to baš i nije točno. Planiraju uzimati samo od onih radnika koji su vezani kolektivnim ugovorom, a to znači praktički svi javni službenici i manji dio privatnog sektora.

Svejedno, takav je prijedlog nedopustiv. Članstvo u sindikatu je dobrovoljno. Onaj tko ne želi biti član sindikata, to ne želi s razlogom. Bilo bi grubo kršenje ljudskih prava kada bi radnicima, koji ne žele biti članovi sindikata, sindikat prisilno otimao novac. Ako sindikati smatraju da trebaju više prihodovati, neka se potrude svojim zalaganjem i uvjere radnike da se dobrovoljno učlane.

Na taj način i sindikat bi izgubio svoju ulogu (koja je inače iznimno bitna). Zašto bi se sindikati trudili u pregovorima oko kolektivnih ugovora kada će im prihodi biti jednaki kao i kad se ne trude? Ovaj potez, koji ministar rada Josip Aladrović najavljuje, zapravo ide na ruku vladajućima jer će tako neutralizirati oštricu sindikata. Naravno, ide i na ruku uhljebima u sindikatu koji ne bi radili svoj posao. Ne ide na ruku radnicima zbog kojih navodno sindikati postoje.