RTL je objavio pismo profesorice informatike upućeno Vladi RH. Profesorica ga je objavila na Facebooku pa kasnije uklonila status. U pismu se žali da nema posla, a sama priznaje da je zaposlena.

Gospođa je iz Međimurja i žali se što već 5 godina radi kao zamjena. Svakog ljeta, kad joj u lipnju istekne ugovor, mora kalkulirati kako preživjeti do jeseni pa umjesto odlaska na more, radi u trgovini za 2000 kuna, objavio je RTL.

Zaista, nije mi jasno kako se može buniti da posla nema kad je zaposlena. Preko ljeta radi u trgovini, što joj očito ne odgovara, ali ipak joj nije toliko teško da bi se potrudila potražiti posao u svojoj struci. Na portalu MojPosao trenutno je objavljeno 5 oglasa za informatičarku/informatičara, a na HZZ-u 19.

Očito je ipak ljepše biti zaposlen na određeno vrijeme u javnoj službi pa preko ljeta raditi poslove koji joj se ne sviđaju nego potražiti stalni posao u privatnom sektoru. To je njen izbor i što Vlada ima s time?

Meni je u toj priči zanimljivo ipak nešto drugo. Ako je suditi po ovom primjeru (koji ne mora biti reprezentativan, ali zamislimo da je), u hrvatskim školama djeci predaju ljudi koji se nisu u stanju zaposliti u svojoj struci izvan državne službe. Kako onda možemo očekivati da nešto kvalitetno nauče i postignu bolje rezultate na maturi?