Zbog izmjena u primanjima stalnih sezonaca prvi put složni turistički radnici, sindikati i poslodavci, objavili su nedavno hrvatski mediji. Stalni sezonci - osobe koje su do sada prosječno devet mjeseci bile zaposlene u turizmu, a preostala tri mjeseca zadržavale su status zaposlene osobe uz naknadu u visini od 60 posto bruto plaće koju im je isplaćivala država - ubuduće će tijekom mjeseci izvan sezone primati znatno nižu naknadu, koja neće moći biti veća od maksimalne naknade za nezaposlene osobe.

Ne mogu se načuditi hrvatskim medijima, novinarima koji su ovu vijest objavili kao nešto skandalozno i loše za cijelu Hrvatsku. Naravno da su na ovakvu odluku Vlade ljuti i poslodavci u turizmu i sezonski radnici, ali to je jedan od rijetkih pozitivnih poteza ove vlade. Sama ta ideja - da država isplaćuje plaće radnicima kod nekog privatnog poslodavca - nema nikakvog smisla.

Ako poslodavci u turizmu žele zadržati svoje kvalitetne radnike i van sezone, neka ih zadrže u radnom odnosu tijekom cijele godine i neka im ta tri neradna mjeseca isplaćuju plaću o svome trošku. To bi bilo jedino pravedno, tako se čuvaju radnici za novu sezonu. Prema tome, sezonski radnici u ovom slučaju ne bi trebali biti ljuti na državu nego na svoje poslodavce koji ih žele zadržati, ali na tuđi račun.

Zar ne bi tako svaki poslodavac u bilo kojoj branši isto volio da može radnike mijenjati svakih nekoliko mjeseci, a tijekom onih mjeseci kad jedan radi, a drugi ne radi, da država ovome koji odmara isplaćuje 60 % plaće i tako mu ga čuva? To bi svatko htio!

Turizmu dobro ide, turističke tvrtke dobro zarađuju pa bi trebale i ulagati dio novca u kvalitetnu radnu snagu. Porezni obveznici nisu dužni nikome sufinancirati privatni biznis. Država s tim ne bi trebala imati ništa, tako da je ova odluka Vlade za svaku pohvalu.