Na nedavni "ispad" biskupa Vlade Košića tijekom propovijedi na svetoj misi reagirao je Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske koji je optužio Košića za "širenje mržnje" i "šutnju o pedofiliji". Spočitavaju mu i da žali zbog poraza nacista u Drugom svjetskom ratu.

U ovo zadnje neću ulaziti jer se temelji na njihovoj ocjeni njegove izjave, a ona može biti točna ili pogrešna. Uopće mi nije na pameti braniti biskupa Košića koji je predlagao da pozdrav "Za dom spremni" bude službeni pozdrav Hrvatske vojske. Međutim, hrvatski "antifašisti" (tako se samo nazivaju) nisu ništa bolji od Košića. I oni su licemjeri koji vole šminkati povijest i ne skrivaju svoju tugu što je Jugoslavija u ratu 1991. poražena.

Prvo, o kakvom širenju mržnje pričaju? Mržnja se može širiti na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj ili seksualnoj osnovi. Kad Košić kritizira Josipa Broza Tita, antifašisti to opisuju kao govor mržnje. To može biti govor mržnje samo ako je jugonostalgija religija. Da budemo iskreni, jugonostalgija ima mnoga obilježja religije jer to je sustavno vjerovanje da jedan truli i propali sistem može uspjeti.

Drugo, optužuju Katoličku crkvu za progone i ratove otprije nekoliko stotina godina, a zaboravljaju koliko je ljudi prognano, zatvoreno i ubijeno u Hrvatskoj tijekom njihova režima.

Treće, spočitavaju Crkvi pedofiliju, a njihova svetinja i Voljeni vođa Josip Broz Tito oženio se prvi put 1921. godine u Rusiji. On je tada imao 29 godina, a njegova supruga samo 15. Oprostite, ali to je školski primjer pedofilije. Može li djevojčica od 15 godina razumno donositi odluke o braku i svojoj budućnosti? Ovi "antifašisti" bi zbilja trebali razmisliti o tome za što optužuju svoje protivnike jer si zabijaju autogolove.