Kad smo uveli mogućnost doniranja ovih stranica, dobili smo kritike iz određenih lijevih krugova koji su nas sprdali što "prosimo novac". Iako je financiranje ovakvih i sličnih blogova kroz direktne donacije nešto sasvim normalno u zapadnom svijetu, u Hrvatskoj se to smatra nečim čudnim, "uvrnutim", lošim. Stoga je red da neke stvari objasnim. Ove stranice pokrenute su iz isključivog entuzijazma i dobrovoljnog rada nekolicine ljudi u slobodno vrijeme, s ciljem promicanja klasičnog liberalizma i njegovih principa kroz aktualne društveno-političke i druge teme. Ipak, svaki rad iziskuje vrijeme i trud, a da bi projekt bio dugoročno održiv, mora biti nekako isplativ.

Mogućnosti komercijalne prodaje oglasnog prostora za ovakav medij nisu opcija iz nekoliko razloga. Prvo, ovo nije komercijalni news-portal koji bi trebao činiti sve za klikove. Kad bismo pisali radi klikova i popularnosti, onda ne bismo mogli iznositi neka kontroverzna i nepopularna mišljenja kakva na ovim stranicama nisu rijetkost. Samim time gubimo potencijalne sponzore, što je za nas dobro jer smo ovako slobodniji da pišemo ono što stvarno želimo bez straha da ćemo zbog toga izgubiti nekog sponzora. Naši čitatelji dobivaju isključivo sadržaj bez onih iritantnih pop-upova i reklama.

Liberal se ne financira iz državnog proračuna, iza nas ne stoje nikakvi tajkuni niti veliki kapitalisti. Iznenadili biste se, ali slobodno tržište nije ideal koji bi podržala većina, ako i bilo tko od krupnih "kapitalista" u Hrvatskoj jer kod nas se bogatstvo uglavnom stječe na "crony" načine, uz pomoć korumpiranog državnog sustava (čast iznimkama).

Dakle, nemamo državnu pomoć niti smo je tražili, niti ćemo je tražiti. Usprkos tome u dosadašnjem radu uspjeli smo napraviti neke pomake u društvu, ili barem dati svoj nemali doprinos u promjenama. Za razliku od prije 2-3 godine, danas ćete jako teško u mainstream medijima naći tekstove o tome kako su u Hrvatskoj porezi premali ili kako državna birokracija nije preglomazna. Nekoć su to bili mainstream stavovi. Kad smo mi otvoreno prozivali i razbijali takve mitove, mnogi kolege i kolegice novinari iz drugih redakcija su nam to sigurno zamjerili, ali danas moraju bar sebi priznati da smo bili u pravu. Postoje još mnogi mitovi koje tek treba srušiti, na primjer o uvozu, protekcionizmu, poticajima itd, ali vjerujem da će i to s vremenom doći na svoje. Uspjeli smo potaknuti i državne institucije da počnu činiti svoj posao i zaštite manjinske skupine (npr. transrodne osobe) od prijetnji i nasilja.

Koliko još možete navesti ovakvih medija u Hrvatskoj, koji su u stanju stati u obranu transrodnih osoba kad ih neargumentirano napadaju na internetu, i koji će stati u obranu konzervativaca kad ih neargumentirano vrijeđaju samo zbog svjetonazorskih stavova? Znate li još jedan medij koji je kritizirao i HDZ, i SDP, i Živi zid, i Most, i Pametno i Glas, i IDS, i HNS, i HSLS, i HSS, i SDSS? Možete li navesti još jedan medij koji je kritizirao postupke Željka Glasnovića i Bojana Glavaševića? Možete li navesti još neki medij u Hrvatskoj koji je u stanju kritizirati i udrugu "U ime obitelji" i udrugu Zagreb Pride? Znate li za još neki medij koji se jednako zalaže za ukidanje proračunskog financiranja Katoličke crkve i tjednika Novosti? Koliko uopće postoji medija u Hrvatskoj, ali i svijetu, koji su u stanju napisati i kritiku i pohvalu o Donaldu Trumpu, ovisno o njegovim potezima?

Nažalost, Hrvatsku je zahvatio sindrom bipolarizacije. Nije to isključivo hrvatski problem, slično je i u SAD-u, pa i diljem zapadnog svijeta. Rastom populizma političke opcije odlaze u svoje krajnosti, mainstream mediji svojim protivljenjem nekom političaru ili podrškom drugoga zaboravljaju na svoju svrhu, a to je objektivno informiranje i prezentacija činjenica. Javnost se tako bipolarizira i svrstava u dva velika plemena po uzoru na navijače na stadionu. Jedni viču svoje, drugi svoje, međusobno se ne čuju niti ih je briga za ono što druga strana ima za reći. Mentalitet gomile se uvukao i u javni diskurs. Je li moguće u takvom okruženju potaknuti javne rasprave o ključnim ekonomskim, društvenim i kulturnim pitanjima? Mi smatramo da je moguće, i ne samo to, takve rasprave su neophodne jer bez njih nema napretka.

Zbog takvog plemenskog razmišljanja mi smo vječno na tapeti onih koji vide samo ono što žele vidjeti. Pa nas tako jedni optužuju da smo desničari, fašisti, ustaše, klerofašisti, a drugi da smo "kulturni marskisti", komunisti i jugokomunisti. Što se tiče ljevice koja nas optužuje za desničarenje i fašizam, dovoljno je reći da Liberal često i nedvosmisleno piše o ljudskim pravima i osobnim slobodama koje ne bi podržali desničari, barem ne na Balkanu. Kako možemo biti desničari ako smo pro-choice (barem većina nas), ako smo za legalizaciju marihuane i svih droga, ako stajemo u obranu LGBT osoba i njihovih prava i sloboda, ako smo objavili hrpu tekstova u obranu imigracije, ako smo za poboljšanje diplomatskih i trgovinskih odnosa sa Slovenijom, Srbijom, BiH i drugim zemljama, ako smo za legalizaciju seksualnog rada, ako kritiziramo Crkvu i tako dalje.

Jako teško ćete moći naći desničara s takvim stavovima i mislim da samo ovdje netko može biti optužen da je desničar nakon navedenih tekstova. Razlog zbog kojeg nas optužuju za desničarenje i fašizam? Zato što pišemo kritički i o bivšem režimu, zato što ne smatramo da je drug Tito bio pozitivna ličnost nego diktator i autokrat. Ali to je, čini se, u Hrvatskoj jedino mjerilo za politički spektar. Možeš biti liberalan koliko hoćeš, ali ako nisi ljubitelj totalitarizma, onda si desničar, radikal i fašist.

S druge strane, oni što nas optužuju za tzv. "kulturni marksizam" previše čitaju američke konzervativne medije koji su puni bauka o "političkoj korektnosti" i "liberalnom fašizmu" pa misle da je svaka borba za prava pripadnika manjina nekako borba za ugrožavanje njih, kao pripadnika nekakve "većine". Takvi ljudi će morati prihvatiti činjenicu da je svatko od nas pojedinac, u nekim slučajevima ispada dio manjine, a u nekim većine. Zalaganje za prava i slobode bilo kojeg pojedinca, bez obzira na njegovu/njenu rasnu, etničku, spolnu ili seksualnu pripadnost, zapravo je zalaganje za svakoga od nas i naša prava.

Poanta je da Hrvatskoj treba jedan ovakav medij, koji će slobodno, bez ovisnosti o bilo kojem interesnom lobiju ili političkoj stranci, pisati komentare temeljene na principima klasičnog liberalizma, a to su ravnopravnost svih građana i osobne slobode. To su principi na kojima se zasniva zapadna civilizacija. Medij koji sagledava pojave, stvari i javne osobe ne prema plemenskoj pripadnosti i navijačkom ključu, nego uzima pitanje po pitanje i o svakom donosi zasebne sudove.

Često dobivam komentare tipa "u nekim stvarima se s vama ne slažem", što je sasvim normalno. Liberal iznosi osobne stavove naših autora, čak se ni mi ne slažemo međusobno u svemu. Ono što je bitno, da se razbijaju predrasude, mitovi i klišeji, otvaraju rasprave često i o stvarima o kojima se donedavno mislilo da su tabu teme. Normalno je da se nećete složiti sa svakim tekstom na Liberalu, normalno je i da mi možemo pogriješiti, ali Hrvatskoj treba Liberal.

Ako se slažete da Hrvatskoj treba ovakav medij, onda ćete shvatiti i da Liberal treba vas. Liberal neće nikada tražiti financiranje od države. On postoji radi vas i postojat će dok god ga budete podržavali. Nije to nikakva prošnja milostinje, kao što neki žele prikazati, to je najnormalniji način financiranja jednog medija na tržištu. Donacije su od 1 dolar (ili euro) pa nadalje, koliko želite, i idu direktno autoru članka ispod kojeg donirate. One su poticaj za rad i nagrada za uloženi trud. Stoga vam preporučujem da slobodno prelistate portal i sami izaberete kojeg autora ili autoricu želite nagraditi.

Kad bi svaki četvrti redovni čitatelj Liberala uplatio 1 dolar mjesečno, ovaj blog bi bio još puno bogatiji sadržajem i doprijeli bismo do puno više ljudi (jer vaše donacije koristimo i za troškove promidžbe na Facebooku). Hvala svima vama koji ste već uplatili, kao i onima koji će to tek učiniti. Zbog vas i zahvaljujući vama, Liberal opstaje.