Crkveni vođe ne mogu biti shvaćeni ozbiljno dok god primaju novac iz proračuna

Tijekom svete mise za domovinu kardinal Josip Bozanić je rekao da se kršćanska ljubav iskazuje tako da se ostaje uz svoju domovinu. Iz njegovih riječi bi se lako moglo zaključiti, kao što su mediji i prenijeli, da on smatra kako su domoljubi samo oni koji ostaju u Hrvatskoj. To je izazvalo niz negativnih reakcija u javnosti i na društvenim mrežama.

Dok neki smatraju da se predstavnici Crkve ne bi smjeli uopće petljati u politiku i društvo, ja se s time ne slažem. Crkva je sastavni dio društva, pogotovo jedna takva institucija koja broji veliku većinu našeg stanovništva. Itekako je bitno da se društveno angažira, da kritizira negativne pojave i u politici i izvan nje. Međutim, po tim pitanjima hrvatski crkveni oci konstantno fulaju poantu.

Bozanić je u svojoj propovijedi ispravno shvatio da u Hrvatskoj nešto ne valja i da postoje problemi, budući da se i sam dotakao iseljavanja. Ali propustio je, po tko zna koji put, adresirati pravi problem. Već je svima jasno koji su razlozi iseljavanja - u prvom redu nepravda i klijentelizam na svim razinama državnih i lokalnih institucija, a potom slab standard. Jedno povlači drugo.

Kardinal Bozanić ne spominje takve pojave, koje nagrižu našu nacionalnu svijest. Uporno tupi o ljubavi prema domovini, a zaboravlja ili ne želi prihvatiti da ovakvu domovinu mogu voljeti samo bezdušni ljudi, lopovi i kriminalci. Domovinu koja je višestruko pokradena, prevarena i nasamarena, i to od strane istih onih koji su njemu na misi sjedili u prvim redovima. Da je Bozaniću zbilja stalo do te domovine, prozvao bi ih imenom i prezimenom i natjerao da se postide pred Bogom i pred ljudima.

Ništa od toga se nije dogodilo. Koga je Bozanić prozvao? Ljude koji napuštaju zemlju u potrazi za boljim životom. Ljude koji su otjerani. Misli li on zaista da bi tolike mase odlazile iz Hrvatske samo iz vlastitog hira? Iz mržnje prema Hrvatskoj? Iz pohlepe?

Crkva je shvatila problem iseljavanja najozbiljnije jer on udara i samu Crkvu. Sve manje ljudi znači i sve manje vjernika koji uplaćuju milodar, crkvena vjenčanja, krstitke, sprovode itd. Kad bi država smanjila oporezivanje i olakšala zapošljavanje, i Crkva bi od tih mjera profitirala jer bi više vjernika ostalo u Hrvatskoj.

Mislim da je Bozanić svega toga itekako svjestan, ali ne adresira uzroke problema jer nije domoljub. Crkva lijepo živi od pomoći iz državnog proračuna - oko 300 milijuna kuna godišnje. Za taj novac isplati se biti "domoljub", ali ne i domoljub, pa onda ne možeš jasno i glasno reći ono što bi trebalo da se stanje promijeni.

To je prava šteta, jer ako itko može ubrzati pozitivne promjene u Hrvatskoj, to je Katolička crkva. Državna vlast je financiranjem crkvenih institucija uspješno otklonila veliku opasnost za svoje politike, ono što Plenković naziva "stabilnost".

I to je glavni razlog zašto Katolička crkva, koja bi mogla imati najjači utjecaj na naše društvo s obzirom na broj katoličkih vjernika, nailazi na veliki otpor u javnosti, čak i među vjernicima. Da je Bozanić domoljub, odrekao bi se skupa s ostalim crkvenim vođama novca iz državnog proračuna. Da je domoljub, prozvao bi premijera Andreja Plenkovića i cijelu vladu zbog neprovođenja nužnih reformi, zbog konstantnog uhljebljivanja svojih ljudi na račun poštenog naroda koji to sve mora plaćati. Prozvao bi ih zbog nepravde, ali ne može jer je i on sam dio te nepravde.