Mahmoud Abbas izdao je u subotu dekret kojim poništava parlamentarne izbore zakazane za 28. studenoga i raspisuje istodobne predsjedničke i parlamentarne izbore za 11. rujna 2027. Trebali su to biti prvi palestinski izbori u gotovo 20 godina. Abbas ima 90 godina, predsjednik je od 2005., a mandat mu je istekao u siječnju 2009.

Povijest izbora u Palestini

Posljednji predsjednički izbori održani su 9. siječnja 2005. Abbas je osvojio 62,5 posto; Mustafa Barghouti 21 posto. Mandat je trajao četiri godine i istekao 9. siječnja 2009.

Posljednji parlamentarni izbori održani su u siječnju 2006. Hamas je osvojio 44,45 posto i 74 mjesta, Fatah 41,43 posto i 45 mjesta.

Od tada: ništa. Izbori su zakazivani i otkazivani - najistaknutije 2021., kad su dekretom od 15. siječnja raspisani za 22. svibnja, pa 29. travnja odgođeni na neodređeno.

Abbas je, dakle, na dužnosti 17 godina duže od mandata i vlada dekretima jer Zakonodavno vijeće ne zasjeda.

Palestinac koji je 2006. imao dvije godine danas ima 22 i nikada nije glasao.

Obrazloženje

Izvršni odbor PLO-a, kojem Abbas predsjeda, priopćio je da uvjeti u istočnom Jeruzalemu, na Zapadnoj obali i u Gazi nisu pogodni za izbore te da Izrael nije dopustio ulazak izbornog materijala ni međunarodnih promatrača u Gazu. Dekret spominje i prepreke koje stvaraju izraelske mjere.

Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar odgovorio je da je uvlačenje Izraela u tu priču još jedna smiješna laž osmišljena da se izbjegne odgovornost.

Obje strane imaju razlog govoriti ono što govore. Zato je bolje pogledati što se dogodilo u praksi.

Palestinci su glasali prije šest mjeseci. Lokalni izbori održani su 25. travnja 2026. na Zapadnoj obali i u Deir al-Balahu u Gazi. Izlaznost je bila 56 posto na Zapadnoj obali i 23 posto u Gazi.

Uz to, izbori 1996., 2005. i 2006. održani su pod okupacijom. Promatrači su ih ocijenili slobodnima i poštenima.

Okupacija izbore otežava i to nitko ozbiljan ne poriče. Ali se pokazala preprekom koja se može prevladati kad vlast to želi - i nepremostivom točno onda kad vlast izbore ne želi.

Pravi razlog stoji u anketama

Palestinski centar za istraživanje politike (PCPSR), najcitiraniji istraživač javnog mnijenja u Palestini, objavio je u kolovozu 2026. anketu na uzorku od 1.270 ispitanika.

79 posto Palestinaca želi da Abbas odstupi, a 16 posto želi da ostane.

U predsjedničkoj utrci između trojice:

Marwan Barghouti (Fatah, u izraelskom zatvoru) - 54%
Khalil al-Hayya (Hamas) - 26%
Mahmoud Abbas - 14%

Barghouti na Zapadnoj obali ima 63 posto, al-Hayya u Gazi 38.

Dodajmo tome i što se događalo u tjednima prije dekreta. Krajem rujna sklopljen je izborni savez Hamasa, Dahlanove Demokratske reforme i Islamskog džihada, uz pregovore s PFLP-om i Nasserom al-Qudwom. Registrirano je sedam lista, a rok za kandidature produžen je s 12 na 18 dana.

Glasnogovornik Dahlanove frakcije Dimitri Dilliani rekao je da je Abbas prestravljen izbornim savezom koji njihovu frakciju povezuje s oporbenim snagama i s onima unutar Fataha koji odbacuju njegovo vodstvo.

A onda detalj koji govori više od svih izjava. Prema dvojici palestinskih dužnosnika koje citira Reuters, čelnici Fataha i Hamasa dogovorili su odgodu na sastanku u Kairu u srijedu.

Dvije strane koje se ne mogu dogovoriti ni o čemu - dogovorile su se o ovome.

Tko su igrači i što zastupaju

Za hrvatskog čitatelja vrijedi kratak pregled, jer se palestinska politika obično prikazuje kao dvije stranke, a nije.

Fatah (Abbas) - svjetovni palestinski nacionalizam, rješenje dviju država kroz pregovore, priznanje Izraela i sigurnosna suradnja s njim. Vlada Palestinskom samoupravom. Velik dio javnosti smatra ga korumpiranim, a sigurnosnu suradnju s Izraelom doživljava kao izdaju.

Hamas (Khalil al-Hayya) - islamistički pokret izrastao iz Muslimanskog bratstva, oružana borba, ne priznaje Izrael. Pobijedio 2006., preuzeo Gazu 2007.

Islamski džihad - islamistički, oružana borba, odbacuje pregovore u cijelosti. Dosad je izbore bojkotirao.

PFLP (Ahmad Sa’adat) - marksističko-lenjinistički i svjetovni, zagovara jednu svjetovnu demokratsku državu.

DFLP (Nayef Hawatmeh) - marksistički; povijesno prvi koji je artikulirao ideju demokratske države za Arape i Židove.

Palestinska narodna stranka - bivša komunistička partija, "mješovito" gospodarstvo.

Palestinska nacionalna inicijativa - Mubadara (Mustafa Barghouti) - nacionalizam, socijaldemokracija, sekularizam i antikorupcija. Jedina stranka čiji je program izrijekom demokratska reforma same Samouprave. Barghouti je 2005. bio Abbasov glavni protukandidat.

Treći put (Salam Fayyad) - tehnokratski, izgradnja institucija, borba protiv korupcije.

Demokratska reforma (Mohammed Dahlan) - otcijepljena frakcija Fataha; Dahlan je u izgnanstvu od 2010.

Lista Sloboda - reformistički Fatah, predvode je Nasser al-Qudwa, Arafatov nećak i Fadwa Barghouti, supruga Marwana Barghoutija.

Marwan Barghouti - vođa Fataha, u izraelskom zatvoru od 2002., osuđen je na pet doživotnih kazni zbog pet ubojstava, jednog pokušaja ubojstva i sudjelovanja u terorističkoj organizaciji. Optužba je sadržavala preko 20 ubojstava, ali dio je odbačen jer nisu sva bila dokazana. Najpopularniji palestinski političar, i to uvjerljivo, već više od desetljeća.

Brojka koja je važnija od svih ostalih

Hamas je u kolovozu 2026. pao na 24 posto potpore, s 35 posto u listopadu 2025. Na Zapadnoj obali ima 18 posto, u Gazi 33.

Fatah stoji na 23 posto na Zapadnoj obali i 26 u Gazi.

A onda ono bitno: 44 posto Palestinaca kaže da nijedno od njih dvoje ne zaslužuje predstavljati i voditi palestinski narod. Prije deset mjeseci tako je mislilo 31 posto.

Najveća politička skupina u Palestini nema listu na kojoj bi glasala. Nema je zato što dvije stranke koje je ne predstavljaju kontroliraju kada će i hoće li uopće biti izbora - i upravo su se o tome dogovorile u Kairu.

Neugodan dio koji Zapad mora progutati

Postoji razlog zbog kojeg zapadne lekcije o palestinskoj demokraciji nailaze na podsmijeh i pošteno ga je navesti.

Posljednji put kad su Palestinci slobodno glasali, u siječnju 2006., na izborima je pobijedio Hamas. Izrael i zapadne zemlje bojkotirale su rezultat, uslijedila je uskrata sredstava, pa mjeseci nemira, pa Hamasovo preuzimanje Gaze 2007. i podjela koja traje do danas.

Poruka koju je palestinska javnost iz toga izvukla nije bila suptilna: izbori su dopušteni ako pobijedi onaj tko treba.

To ne opravdava Abbasa. Ali objašnjava zašto je zaključio da su izbori neobvezni - i podsjeća da donatori koji danas kritiziraju odgodu nisu neutralni promatrači nego sudionici.

Poanta

Liberalni prigovor ovdje nema veze s time tko bi trebao pobijediti.

Palestinska samouprava ubire poreze, drži sigurnosni aparat, prima donatorski novac - u znatnom dijelu europski - i potpisuje sporazume u ime naroda koji joj dvadeset godina nije dao pristanak. Čovjek koji je vodi ima podršku od 14 posto i na vlasti je sedamnaest godina duže nego što mu je itko dopustio.

I tu se lomi ono što je inače najjači palestinski argument. Cijeli zahtjev za palestinskom državnošću počiva na samoodređenju. Samoodređenje znači da narod određuje. Vlast koja ga dvadeset godina nije pitala ne provodi samoodređenje nego samo - vlast.

Okupacija je stvarna i otežava sve. Ali okupacija nije otkazala izbore u subotu. Otkazao ih je dekret, potpisan u Ramallahu, nakon sastanka u Kairu, šest tjedana prije glasanja i nekoliko dana nakon što se oporba složila u zajedničku listu.

Na kraju ostaje slika koja sažima 20 godina bez glasanja: najpopularniji kandidat izdržava pet doživotnih kazni u izraelskom zatvoru zbog višestrukog ubojstva, drugi po popularnosti vodi Hamas, aktualni predsjednik ima 90 godina i 14 posto podrške, a najveća skupina birača - njih 44 posto - misli da nijedna strana nije dostojna voditi ih.

To nije ishod loših izbora. To je ishod toga što ih nema.