Vlada je povukla ručnu kočnicu. Mjera koja je trebala hrvatske obrtnike pretvoriti u administrativne robove, a cijene "usidriti" za fiksni datum iz prošlosti, odgođena je nakon snažnog pritiska poduzetnika. I dobro je da je tako, jer ova ideja nije bila samo birokratska noćna mora, bila je ekonomski analfabetizam osuđen na propast od prvog dana.

Pritisnuti panikom oko inflacije, birokrati su nedavno smislili genijalno rješenje: natjerajmo frizere, mehaničare i vlasnike OPG-ova da uz trenutnu cijenu istaknu i onu s nasumično odabranog referentnog datuma, a na web stranice neka svakog jutra do 8 sati uploadaju strojno čitljive datoteke. Kao da će magični kod ili dodatni broj na računu zaustaviti inflaciju koja je nastala u Frankfurtu masovnim tiskom novca i u Zagrebu ekspanzivnom državnom potrošnjom.

Duh jugoslavenske ekonomije na hrvatskim policama

Starijim generacijama je ideja administrativnog "sidrenja cijena" zasigurno izazvala snažan déjà vu. Koncept u kojem država dekretom pokušava fiksirati stvarnost neodoljivo podsjeća na ekonomske eksperimente iz bivše Jugoslavije.

U to su se vrijeme cijene kontrolirale, zamrzavale i dekretima usidravale za razne povijesne datume, dok su istovremeno police trgovina postajale sve praznije, a stvarna vrijednost dinara kopnila iz sata u sat. Vjerovati danas da će dekretirano isticanje cijene zaustaviti poskupljenja jednako je naivno kao i nekadašnje vjerovanje da centralni komiteti mogu nadmudriti zakon ponude i potražnje. To je pokušaj države da glumata kontrolu nad tržištem umjesto da preuzme odgovornost za vlastite fiskalne promašaje.

Kalkulacija pred prosvjed: Izbijanje aduta iz ruku poduzetnika

Međutim, nije se Vlada preko noći prosvijetlila niti je ministar Šušnjar odjednom pročitao udžbenik iz osnova ekonomije. Ovoj nagloj provali vladinog "razumijevanja" itekako je doprinijela najava Udruge Glas poduzetnika (UGP) i SMOI (mali obiteljski iznajmljivači), koji su za 10. listopada 2026. najavili veliki prosvjed na zagrebačkom Trgu bana Jelačića.

Vlada je očito hladno kalkulirala: povlačenjem sidrenih cijena u zadnji čas pokušali su izbiti jedan od glavnih aduta iz ruku prosvjednika i razvodniti gnjev privatnog sektora uoči izlaska na ulicu.

Naime, poduzetnici na Trg ne izlaze samo zbog suludih etiketa s povijesnim cijenama. Izlaze zbog novog brutalnog udara na privatni sektor. Izlaze zbog najavljenog povećanja nameta paušalnim obrtnicima koji godišnje uprihode više od 40.000 eura. Državnim birokratima očito treba crtati: promet nije dobit! Onima koji razumiju poduzetništvo ta se razlika ne treba posebno objašnjavati, ali država i dalje uporno kažnjava svaku ambiciju.

Veći porezni teret sprema se i za one poduzetnike koji na surovom i otvorenom tržištu, često u krvavoj konkurenciji s tvrtkama iz cijelog svijeta, uspiju povećati svoju dobit. Umjesto da rast, ulaganje i uspjeh budu poželjni i nagrađeni, poduzetnik ponovno dobiva jasnu poruku iz Banskih dvora: ako si uspješniji, slijedi ti veći teret. Uz to, dodatna opterećenja pogađaju i obične građane, uključujući brojne umirovljenike, koji su vlastitu životnu ušteđevinu uložili u apartman ili drugu nekretninu pokušavajući ostvariti dodatni prihod za golo preživljavanje.

Politički alibi koji se obio o glavu

Kao šlag na tortu tog poreznog i birokratskog terora došle su tzv. sidrene cijene. Mjera koja ne rješava apsolutno nikakav uzrok rasta cijena, ali zato trgovcima, a posebno manjim poduzetnicima, donosi nove administrativne obveze i troškove. Njihova jedina svrha bila je poslužiti političarima kao onaj klasični alibi: "eto, nešto radimo".

Odgoda ove mjere pokazuje da otpor ima smisla i da se država povlači kada naiđe na organizirani prkos onih koji je financiraju. Izbjegli smo jedan jugoslavenski eksperiment, ali borba za normalnu, dereguliranu Hrvatsku tek počinje. Prosvjed 10. listopada pokazat će je li Vlada uspjela jeftinim manevrom kupiti mir ili je poduzetnicima doista prekipjelo.