Žestoka, orkestrirana kampanja bombardiranja iz svih medija napokon je urodila plodom. Novinari, koji su mjesecima vapili za novim mjerama, danas su dobili nove mjere. Znate to već sigurno, pohvalili su se u svojim medijima.

Od danas su maske obavezne u kafićima i svim zatvorenim prostorima. Iako novinari vole "mjere" same po sebi pa daj šta daš, na maske imaju posebni fetiš. Ako ste mislili da je to to i da će sada prestati širiti histeriju na malim ekranima i portalima, ne budite tako sigurni. Neće.

Možda će se privremeno primiriti, ali za mjesec-dva očekujte novi val zastrašivanja i opet "Broj slučajeva je rekordan, nešto se mora učiniti", "Kad će nove mjere?", "Epidemija ne jenjava, a novih mjera nigdje" i slično. Znate već, novinari - ljudi gladni za represijom, besmislenim zabranama i obavezama.

Neće se pomiriti s ovim mjerama iz jednostavnog razloga što se uvijek može prodati više maski za lice. Netko ih ima očito jako puno na lageru, a da nisu obavezne nitko ih ne bi nosio. Ljudi naprosto znaju da je cijela ta priča oko novinarskog virusa dozlaboga preuveličana i očito je da ne vjeruju u maske inače ih nitko ne bi morao tjerati da nose. Ni sami novinari ne nose maske. Znači, ili vjeruju u represiju ili su mediji plaćeni da reklamiraju maske. Ili oboje. U svakom slučaju, maske ćemo do kraja godine biti obavezni nositi svuda i stalno, vjerojatno i za vrijeme spavanja.

Sve to zvuči lijepo, sve te mjere i obaveze, ali u praksi dolazi do malih problema o kojima novinari nisu previše razmišljali. Kada su tražili obavezne maske u trgovinama, nije im palo na pamet tko će i kako to kontrolirati. Sada ti isti novinari, koji su tražili i još uvijek traže što više represije, pišu srcedrapajuće priče o jadnim prodavačicama u trgovinama koje dolaze u prilično neugodne situacije sukobljavajući se s neposlušnim kupcima koji ne nose maske.

To je teret koji su im novinari bacili na leđa. Što je, zar ste mislili da će država zaposliti dodatnih 300.000 policajaca da dežuraju u svakoj trgovini? Ne, država je jednostavno represivni aparat prebacila na privatnike koji su to prebacili na svoje zaposlenike. I sada blagajnice u trgovačkim centrima moraju tražiti od kupaca da stave maske na lice. Što mislite, kako to ide? Ne baš najbolje.

One pametnije prodavačice shvatile su da ne vrijedi napadati poštene građane zbog maske, a i njihovi šefovi shvaćaju da je bolje kad kupci potroše svoj novac kod njih nego kod konkurencije pa ćete u većini dućana moći bez ikakvih problema kupiti namirnice nemaskirani. Ali, kako pišu mediji, ima i onih ustrajnijih prodavačica koje baš inzistiraju na nošenju maski pa ulaze u sukobe s kupcima. Nijedan privatnik ne voli sukobe sa svojim kupcima.

Novinari iz toga nisu zaključili da je mjera besmislena i beskorisna nego da treba pojačati inspekciju i kontrole, tako da država kazni trgovce koji ne maltretiraju svoje kupce. Neki novinari traže i da taj posao kažnjavanja preuzme policija, što bi značilo zapošljavanje desetaka, ako ne i stotina tisuća novih policajaca koji bi živjeli među nama i samo provjeravali tko ne nosi masku. Onda bi se policajci sukobljavali s građanima i bilo bi svega. Nitko sretniji od novinara da dobijemo policijsku državu po njihovoj želji. Možda do toga i dođe, ima još dosta vremena do proljeća.

Osim prodavačica, sada će teret provođenja represije pasti i na ugostitelje koji će ga, naravno, prebaciti na konobare. Konobari će kontrolirati nose li gosti u lokalu maske i, ako nemate masku, onda će vas izbacivati iz lokala.

Država na ovaj način mudro provocira sukobe između ugostitelja i gostiju te prodavačica i njihovih kupaca.

Rješenje ovog problema bilo bi jednostavno - pustite ljude da kupuju u vašem dućanu ili piju piće u vašem kafiću. Neka troše novac kod vas, bolje nego drugdje. A novinari neka pokušaju sami provoditi svoje mjere. Bilo bi zanimljivo vidjeti Goranku Jureško i Dijanu Jurasić kako stoje na ulazu u trgovinu ili kafić i kažnjavaju neposlušne građane koji ne nose masku. Pružite im to zadovoljstvo. Njihovi hirovi - njihova odgovornost.