Hrvatski premijer Andrej Plenković udovoljio je željama sindikata i štrajkašima. Ne samo da je najavio kako će Vlada učiniti sve što su tražili (a tražili su povećanje plaća u prosvjeti za 6 posto), već i puno više od toga. Vlada će nagodinu, u tri koraka, povećati plaće svim državnim i javnim službenicima za 6,12 posto.

Dakle, dogodilo se upravo ono što je Davor Huić, predsjednik Lipe - udruge poreznih obveznika, govorio: sindikati su u prvi plan stavili medicinske sestre i učiteljice da bi senzibilizirali javnost i izborili povećanje plaća za masu uhljeba.

Zbog toga, rekao je Plenković, neće biti najavljenog smanjenja PDV-a za jedan postotni poen. Osim toga, najavio je i daljnje povećanje minimalca.

Toliko o "reformama" i njegovoj navodnoj brizi za državni proračun i gospodarstvo.

U Hrvatskoj je lani prosječna plaća u javnom sektoru bila 13 posto veća od prosječne plaće u privatnom sektoru. Sljedeće godine, kad ove odluke Vlade stupe na snagu, ta razlika će se vjerojatno povećati zato što je teško očekivati da će gospodarstvo rasti 6 posto na godišnjoj razini (u najboljem slučaju očekuje se rast oko 2 posto). Ako ubrojimo u tu računicu i činjenicu da broj zaposlenih u javnom sektoru nezaustavljivo raste, znači da će pritisak na privatni sektor, koji ga mora servisirati, samo dodatno porasti. U takvoj atmosferi nemoguće je očekivati gospodarski razvoj i rast koji nam je potreban ako želimo zaustaviti iseljavanje stanovništva koje odlazi u razvijene i bogatije zemlje.

A kako je u drugim zemljama? U razvijenim zemljama EU također postoji značajna razlika u prosječnoj plaći između javnog i privatnog sektora, ali ona je kod njih u korist privatnog sektora, što je sasvim logično jer ipak, na kraju dana, privatni sektor je taj koji financira rad javnog sektora. Kod nas je to posve suprotno jer su nam prioriteti izopačeni.

Na primjer, u Finskoj (namjerno sam uzeo Finsku za primjer jer pobornici skupog javnog sektora vole skandinavske zemlje pa onda, hajdemo uzeti skandinavske zemlje za primjer) - razlika u prosječnoj plaći između privatnog i javnog sektora je 28 posto u korist privatnog sektora. Još bolje, ta razlika je iz godine u godinu sve veća.


(graf je s finskog državnog portala za statistiku)

Hoćete Švedsku? Prema podacima objavljenim na stranicama švedske nacionalne banke, razlika u prosječnoj plaći između privatnog i javnog sektora u Švedskoj je ista kao u Finskoj - 28 posto u korist privatnog sektora. I također se ubrzano povećava od 1990-ih do danas.

Na isto pravilo ćete naići u svim razvijenim gospodarstvima - plaće u javnom sektoru ne smiju rasti brže od plaća u privatnom sektoru inače će cijelo gospodarstvo stagnirati. U Europskoj uniji postoje još neke države - poput Grčke i Bugarske - koje imaju, kao i Hrvatska, veće plaće u javnom sektoru. Ali kod njih je razlika znatno manja. U Bugarskoj je prosječna plaća u javnom sektoru 6 posto veća od prosječne plaće u privatnom sektoru.

Tako da možemo očekivati da će nagodinu razlika u plaći između javnog i privatnog sektora porasti na preko 15 posto u korist javnog sektora. Čini se logično, nakon nedavnog izvještaja Svjetskog ekonomskog foruma koji je zaključio da je performans hrvatskog javnog sektora na razini nerazvijenih afričkih država, da se onda nagradi sve zaposlene u tom sektoru za zalaganje - povišicom.

To nam govori kolika je moć sindikata u Hrvatskoj. Kad sindikat traži nešto za jednu državnu službu, vlada mu da sve, i puno više od toga, i to onda proširi i na sve ostale javne službe. Sindikat upravlja ovom zemljom, oni su pravi vladari bez obzira koja stranka bila na vlasti. Nitko normalan nije ni trenutka pomislio da Plenković neće na kraju prihvatiti sve što traže i dati im još i više. Na kraju krajeva, ne daje im svoj novac.

IZMJENA: u prvoj verziji članka objavljen je netočni podatak da je razlika između plaća u javnom i privatnom sektoru u Hrvatskoj 18 posto. To je podatak iz 2000. godine. Lani je bila 13 posto. Sada je u tekstu ispravljeno.