Nama, zagovornicima slobode govora, često su se  smijali i govorili da nepotrebno paničarimo kada smo ukazivali na opasnosti koje politički korektan govor, “pristojan” govor i neuvredljiv sadržaja donosi u Zapadnu civilizaciju. Sloboda govora kao temelj te civilizacije, koja nas je maknula od klanja i ubijanja te preusmjerila na daleko blaže oblike neslaganja poput svađanja, vikanja i vrijeđanja, upravo je dovedena u pitanje u zemlji koju mnogi smatraju domovinom slobode govora - u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Škotski youtuber, Mark Meechan, poznat pod pseudonimom “Count Dankula” te zabavnom i satiričnom sadržaju, među ostalim i deklarirani zagovornik komunizma, osuđen je krivim za djelo teške uvrede (grossly offensive) zbog činjenice da je na svoj youtube kanal stavio video psa svoje djevojke, pasmine mops, kojeg je u njezinom odsustvu, kako bi se našalio, naučio nacistički pozdrav na komandu. U tom video uratku pas, među ostalim, taj slatki i neugledni pas na njegov pozdrav podiže ispruženu desnu šapu. Činjenica da jedan pas imitira pozdrav jednog od najnasilnijih totalitarnih režima je parodija tog režima. Sud je smatrao da je to ekvivalent promociji te ideologije.

Mi zaista živimo u dobu u kojem se ismijavanje totalitarističke ideologije kažnjava potencijalnom kaznom zatvora od jedne do pet godina.

Tko god je ikada rekao da se takvo vrijeme neće vratiti, mora objasniti odakle je došao ovaj verbalni delikt. Tko god je ikada rekao da u javnom diskursu treba biti pristojan, mora pojasniti što je nepristojno u ovakvoj šali! Zvuk smijeha je tiraniji najveći neprijatelj.

Kontrola govora uvijek i bez iznimke vodi u cenzuru! Jedina razlika između današnje cenzure, u odnosu na one iz Orwellova “1984.” ili one kojoj smo svjedočili u totalitarističkim režimima nacističke Njemačke i Sovjetskog saveza nalazi se u tome što današnja cenzura ne brani vladajuće od kritike nego lažne žrtve od navodno najgoreg iskustva na svijetu - osjećaja uvrijeđenosti. S razlogom je C.S. Lewis rekao:

“Od svih tiranija, tiranija iskreno korištena za dobrobit svojih žrtava je vjerojatno najopasnija. Bilo bi bolje živjeti pod okrutnim barunom (Robber Baron) nego pod svemogućim moralnim dušebrižnicima. Okrutnost baruna ponekad može spavati, njegova se pohlepa u nekom trenutku može zasititi; ali oni koji nas muče zbog naše vlastite dobrobiti će nas beskrajno mučiti jer oni to rade uz suglasnost vlastite savjesti. Oni će vjerojatnije završiti u Raju, ali istodobno je vjerojatnije da će napraviti Pakao na Zemlji. Takva dobrota udara poput nepodnošljivog šamara. Biti ‘izliječen’ protiv svoje volje i od stanja koje ne smijemo smatrati bolesnim znači biti stavljen na razinu onih koji još nisu dostigli razboritost ili onih koji to nikada niti neće; to znači biti kategoriziran zajedno s djecom, imbecilima i domaćim životinjama.”

Zato idući put kada čujete nekoga poput Peđe Grbina kako govori da je protiv govora mržnje ili kada čujete nekoga poput Andreja Plenkovića koji kaže da se zakoni moraju provoditi u pitanju cenzure i “javne uvrede”, zapamtite da danas to znači uvrijediti nekoga zato što se ne slažete s njegovom politikom, a da će to sutra biti zbijanje šala pa makar na račun bolesnih totalitarističkih ideologija. Ovakvo ponašanje stvara društvo vječnih žrtava. A u carstvu žrtava, izmišljenih “zlostavljača” nikada ne nedostaje. Pitanje je dana kada će to biti bilo tko od nas.

Ništa od navedenog ne znači da se moramo složiti sa svakom budalom koja vrijeđa, psuje, laže, obmanjuje ili širi mržnju prema bilo kojoj skupini u društvu. Dapače, na njegovo pravo slobodnog govora, naša je dužnost biti odgovorni građani i uprazniti to isto pravo da ga osporimo, ismijemo, marginaliziramo i prikažemo kao ruglo kakvo ta osoba je. Sloboda govora mora biti apsolutna ako želimo živjeti u slobodnom društvu! Ako smo se ikada pitali dovodi li kontrola govora do cenzure i ušutkavanja kritike, nakon ovog događaja ne smije više biti niti tračka sumnje!