Najvećoj banci u Njemačkoj, Deutsche banci, prijeti kolaps. Samo ove godine njeni su dioničari izgubili 50 % vrijednosti, a očekuje se da će se pad nastaviti. Proteklih se tjedana puno nagađalo o mogućnosti da država intervenira i spasi najveću nacionalnu banku, no kancelarka Angela Merkel je tu mogućnost rezolutno odbila.

I njeni suradnici na vlasti nisu skloni ovoj opciji. "Sjetimo se samo što se dogodilo 2008. kad je država intervenirala u tržište. Ne mogu si zamisliti da se takva pogreška ponovi", rekao je Hans Michelbach, konzervativni voditelj odbora za financije u njemačkom parlamentu.

Ni sama banka ne želi pomoć države, što su predstavnici banke u više navrata javno izjavili. Još 2008. godine su upravo iz uprave Deutsche banke, komentirajući državne bailoute na američkom financijskom tržištu, tvrdili da oni nikada ne bi tražili od države da ih izvlači. Međutim, tada je njihova banka puno bolje stajala nego danas, a prijeti joj i kazna do 14 milijardi dolara američkog Ministarstva pravde koju Amerikanci traže zbog kreditnih aktivnosti na njihovom području tijekom tzv. "balona nekretninama".

Sve je više, diljem Europe, navijača koji vrše pritisak na Merkel i Deutsche banku da, u strahu od kolapsa financijskog tržišta, država ipak intervenira. Komentator Ratko Bošković u današnjoj kolumni Večernjeg lista tvrdi da će Merkel ipak, zatreba li, uskočiti privatnoj banci u pomoć. Bošković smatra takav potez opravdanim i "od nacionalnog interesa".

Bošković nije u pravu iz više razloga. Tržišna ekonomija u kapitalističkom svijetu temelji se na pravilima slobodnog tržišta, što znači da je jedini zadatak državnih vlasti osigurati pravednu tržišnu utakmicu i petljati se u tržišne tokove što je manje moguće. Države su tijekom proteklih stotinjak godina već i previše puta kršile pravila slobodnog tržišta i izvlačile kompanije koje su "prevelike da propadnu", no takve intervencije nisu nikad urodile željenim plodom. Ne trebamo čak ni ići predaleko u prošlost, dovoljno je prisjetiti se događaja 2008. godine.

Kad je tržište nekretnina bilo pred kolapsom, SAD je uletio s bail-outima kako bi spasio pojedine velike kompanije koje "nisu smjele propasti". To je rezultiralo još većom financijskom krizom koja se proširila na cijeli svijet.

Na tržištu je normalno da kompanije propadaju, osnivaju se nove...Normalno je da biznis, kad više ne ide, propadne. O tome koja će banka propasti odlučuju klijenti, a ne političari. Ista pravila trebaju vrijediti za velike banke kao i za male biznise. Zašto bi propast jednog ugostitelja bila normalna stvar, a propast jedne banke nacionalna katastrofa? Nema tog biznisa koji je "prevelik da propadne". Kad jedan biznis propadne, na tržištu se otvara prostor za druge.

Kod velike mase financijskog kapitala, kao kad je riječ o bankama, naravno da uvijek postoji i veliki rizik. Gube mnogi. Gube dioničari, gube štediše, gube zaposlenici. Međutim, kad se umiješa država u tržište i novcem poreznih obveznika spasi jedne, automatski je naštetila svima ostalima na tom tržištu. Zato mislim da je stav Angele Merkel i njenih suradnika potpuno ispravan, a kolegi Boškoviću bih poručio da ne može jedan privatni biznis biti od nacionalnog interesa. Slobodno tržište je nacionalni interes.